U utorak je Angela Merkel prenela svojim beogradskim sagovornicima da Nemačka podržava težnje Srbije da uđe u Evropsku uniju, i podelila komplimente – doduše, ne baš raskošno – za napore koji su uloženi u tome pravcu.

Nekim analizatorima to se učinilo ključnim rezultatom njene posete. S određenim razlozima, naravno: evropska perspektiva regiona bila je u središtu ove turneje nemačke kancelarke, Srbiji na jesen treba podrška za evropsku kandidaturu, i ako je, dakle, ima od najmoćnije zemlje Unije, onda je to svakako posebnog statusa vredna činjenica.

Stvari, međutim, tako izgledaju ako se posmatraju samo sa njihove jedne, i to one lepše, strane. I, možda bi bilo uputno dodati, ako se gledaju pomalo naivnim očima. Jer, podrška o kojoj je reč i koja je izražena deklamatorno, praktično je obesnažena u istome trenutku u kome je i data. Taj su potirući efekat, naravno, proizveli oni uslovi koji su ispostavljeni Beogradu u vezi sa Kosovom, a koje je Merkelova mrtva-hladna izdiktirala i novinarima. Metoda „da, ali“ kojom se poslužila, naglasak očito stavlja na reč iza zapete. Srbija će, dakle, imati da nastavi dijalog sa Prištinom, i da radi na tome da se – kako je rečeno – ukloni sistem paralelnih institucija na severnom Kosovu, ako hoće da zasluži naklonost Berlina u procesu približavanja Uniji.

Kosovske teme, koje tako dramatično kontaminiraju odnose Srbije sa najvećim brojem zemalja sveta, i u ovom su se slučaju pokazale kao krajnje redukujući faktor: ispostavilo se da Nemačka i Srbija, na visokom nivou, u ovome trenutku, gotovo da nisu imale o čemu drugom da pričaju! Skrupulozniji će, shodno tome, lako reći da na Nemačku trenutno ne možemo gledati kao na nekog naročitog saveznika, pre svega u našim evropskim poslovima. Dobra strana ove inače rđave vesti jeste ta da je to postalo sasvim jasno, kao što su postali jasni i uslovi pod kojima bi se to moglo preokrenuti. Imamo uostalom iskustvo sa Holandijom. Da se nastavi dijalog sa Prištinom, to za Beograd, čini se, nije problem. Ali, za Tadićevu bi vlast moglo predstavljati nesavladivu prepreku prići uklanjanju onog paralelnog sistema koji je na severu uspostavljen pošto je Kosovo proklamovalo nezavisnost. Jedno je pitanje političke volje Beograda. Drugo – i, verovatno, odlučujuće – jeste pozicija Srba koji žive na Kosovu, i koji su se dosad opredeljivali protiv toga da potpadnu pod vlast Prištine. I za Beograd, i za njih, ovo je nov izazov, i, svakako, jedan od najkrupnijih sa kojim su se do sada suočavali. Zahtev Merkelove delovao je šokantno, i barem zato s prognozama o ishodu ne bi trebalo da žure ni pesimisti ni optimisti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari