Svašta mi umemo da napravimo, ako nam neko za to plaća. O podvizima srpskih neimara govori se nadaleko, od nekadašnjih gradilišta koja su pronela slavu po Africi, Bliskom istoku, Latinskoj Americi, pa sve do savremenih poduhvata uglavnom u Rusiji.


Nije da ne radimo i u sopstvenoj zemlji. Samo ako neko plaća, izgradićemo autoput na koridoru, mostove, tunele, obilaznice, o masovnoj stanogradnji da i ne govorimo. O tome je bilo dosta reči baš tokom tek završene izborne kampanje, kada su i još uvek aktuelni resorni ministar i bivši predsednik govorili kako je izgrađena infrastruktura ponos Srbije, a tek ono što smo započeli (a nikako da dovršimo), biće na nivou herojstva. I sve se finansira iz međunarodnih kredita, što zadovoljstvo čini još većim, jer nekako imamo utisak da nam je novac poklonjen. Kad dođe vreme za otplatu, možda će neko zanovetati da je sve previše koštalo, ali o tome ćemo misliti kasnije.

Za sada, ne postavlja se pitanje ni kako to da najveće tendere kod nas dobijaju uglavnom stranci, jer oni samo projektuju i ubiru kajmak, dok prave poslove završavaju domaći podizvođači. Tako je u slučaju Mosta na Adi, iz čiste milošte prozvanom „tri u jedan“, tako se desilo i sa rekonstrukcijom Gazele, dodatno zakomplikovanoj jer je neko preuzeo obavezu da raseli divlje naselje o našem trošku. To je koštalo, pa aranžman umalo da propadne.

Još gora sudbina može da zadesi Pančevački most, jer se ne nalazi ni na jednom međunarodnom pravcu, pa je svetske banke baš briga da li je bezbedan. A kada sami mora da platimo, već znači da imamo problem. Para nema, a ako bismo se, kao što savetuju neki neodgovorni ekonomisti, pobrinuli da „namaknemo“ u budžet milijardu do dve evra, koliko su privrednici izračunali da se odlije kroz sive kanale i ukrade u javnim nabavkama, imali bismo i za oba koridora i sve planirane mostove.

I nije samo novac u pitanju. Kod napuklog Pančevca se mešaju nadležnosti, pa održavanje i rekonstrukciju treba da obave zajednički Železnica, grad Beograd i Putevi Srbije – dve državne firme i jedna lokalna samouprava. Ko će da obezbedi novac? Ko će da uradi zajednički projekat? Ko će da usmeri saobraćaj? Ko će da bude glavni? I najvažnije, ko će na mostu da viče na šefa gradilišta zato što radnika nema na trasi, a kolona automobila se protegla nekoliko kilometara, čak do Borče?

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari