Biće zanimljivo saznati kada su koalicioni partneri naprednjaka i ministri iz redova SPS, URS, SDPS, PUPS saznali da se od 15. marta sprema rekonstrukcija Vlade Srbije. Kada je za to saznao premijer Ivica Dačić. Da li su se informisali gledajući RTS, u ponedeljak od 18.30, ili ih je prvi potpredsednik Vlade i lider SNS Aleksandar Vučić unapred obavestio.

Da li je opcija promene ministara dogovorena u koordinaciji Dačića, Vučića, Dinkića, Ljajića i Krkobabića ili nisu samo novinari i građani nestrpljivo iščekivali šta će najmoćniji srpski političar da saopšti.

Ono što takođe nije jasno (ili jeste, ali o tome kasnije) je zbog čega je vicepremijer zadužen za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala, ministar odbrane, koordinator službi bezbednosti i šef naprednjaka ujedno nadležan za saopštavanje imena odgovornih, i ko je i kako njihovu odgovornost utvrdio, za „mlečnu aferu“. Da je Aleksandar Vučić rešavao slučaj ministra poljoprivrede i potpredsednika SNS Gorana Kneževića, njegove političke odgovornosti za lošu reakciju države u vezi s nivoom kancerogene materije aflatoksin u mleku, to bi bilo razumljivo. Ali da imenuje direktore četiri uprave i odseka, za čija postavljanja i razrešenja, a bez obzira na broj državnih funkcija koje obavlja, zaista nema nikakvih nadležnosti, to je već teže shvatiti. Ili i nije tako teško?

Poslednjih meseci u Srbiji se polako stvara kult Aleksandra Vučića. Nedodirljivost, mistična snaga, metaforično obogotvorenje… U toj kanonizaciji Vučića „za života“ učestvuje većina medija, značajan broj intelektualaca, od kojih su pojedini do pre desetak meseci spadali u njegove žestoke protivnike, sami naprednjaci, pa čak i neki zapadnjaci, iz svojih pragmatičnih razloga. Neki ga proglašavaju Putinom (u pozitivnom kontekstu, naravno), neki Eliotom Nesom, neki Đinđićem… Negativno intoniranih medijskih priloga o bilo kom aspektu Vučićevog delovanja gotovo i da nema. Funkcioneri SNS ne propuštaju priliku, o ma kojoj temi da je reč, da ne pomenu svog lidera i njegovu borbu. Paralelno s tim, a sudeći po istraživanjima javnog mnjenja, Vučićeva popularnost među građanima na nivou je one koju su na svom vrhuncu imali Milošević i Koštunica.

Možda većinska Srbija zaista priželjkuje srpskog Putina. Vožd cele Rusije ovde je uvek imao vrlo visok rejting. Možda i Zapadu, umornom od sporosti i nesigurnosti i nepredvidivosti bivše vlasti, zaista odgovara autokrata s demokratskim legitimitetom na čelu Srbije. Ali, ništa od toga nije dobro za demokratizaciju ove zemlje. Ništa od toga, pokazaće vreme, nije dobro ni za samog Vučića. Toliko njih su Srbi slavili, pa ih se odrekli.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari