Lik i delo Angeline Jakšić i sudbina hotela „Moskva” 1Foto: Matea Milošević/Univerzitetska biblioteka "Svetozar Marković"

Pre osamdeset godina, dnevni listovi „Pravda” i „Vreme” pisali su o životu Angeline Jakšić, o njenom humanitarnom aktivizmu i prevodima srpskih narodnih pesama na francuski jezik, ali i o sudbini hotela „Moskva” koji je bio zatvoren, napušten i pred prodajom.

Hotel „Moskva” pre osamdeset godina bio je zatvoren, a o eventuanom novom vlasniku i novoj nameni, pisao je dnevni list „Pravda”.

Nakon što je Poštanska štedionica preseljena na novu adresu, na uglu ulica Kralja Aleksandra i Takovske, zatvorene su i kafana i hotel. 

Lik i delo Angeline Jakšić i sudbina hotela „Moskva” 2
Foto: Screenshot/ Digitalna.nb.rs

Zgrada je stajala napuštena već više od godinu dana, a stalo se i sa radovima na renoviranju objekta.

„Tako ‘Moskva’ stoji i danas, polurazvaljena, zapuštena i prljava kao da nema nikoga da se o njoj stara… Decenijama ponos i simbol Beograda, ‘Moskva’ je danas svojim donjim delom ruglo Terazija.”

Sa gradnjom se stalo zbog propusta u prvobitnim planovima, no ubrzo su doneta nova rešenja, a u toku je bio proces prikupljanja novca za nastavak obnove.

„U međuvremenu, Poštanska štedionica odlučila je da proda ‘Moskvu’. Raspisana je licitacija za 1. juni.”

Licitacija je bila neuspešna, kako autor navodi u tekstu, verovatno zbog visoke cene i velikih troškova koji bi došli nakon kupovine.

I Savez ugostiteljskih udruženja u Beogradu bavio se ovim pitanjem, pre svega ističući značaj ovog objekta.

„Zaista, važno je pitanje ko će uzeti ‘Moskvu’. Važno je to i za Beograd, i za naš turizam i za celokupno naše hotelijerstvo. Nije svejedno ko će kupiti ovu zgradu i u koju će je svrhu upotrebiti.”

Iz saveza su još istakli da je sudbina „Moskve” bitna i u kontekstu „nacionalnog momenta”, te da bi prodaja strancima bila loša, čak i ako bi donela modernizaciju.

Celokupno izdanje može da se čita na linku Narodne biblioteke.

„Srpkinja koja je prva prevela naše narodne pesme na francuski jezik” glasio je naslov teksta o Angelini Jakšić u dnevnom listu „Vreme”.

Svoju ljubav prema otadžbini, ali i pesmama, nasledila je od oca Alekse Jakšića, jednog od organizatora i vođe ustanka za oslobođenje Bosne i Hercegovine.

U Ženevi je završila studije medicine i počela sa praksom, no kada je rat počeo, vraća se u Srbiju i počinje sa humanitarnim radom u Crvenom krstu.

„Ona je jedna od prvih žena-lekara, kojoj su odali puno priznanje i poverenje i predali joj upravu Šabačke bolnice Crvenog krsta.”

Lik i delo Angeline Jakšić i sudbina hotela „Moskva” 3
Foto: Screenshot/ Digitalna.nb.rs

U svojoj biografiji ima zapisano i da je bila šef hiruškog odeljenja vojne bolnice u Beogradu, ali i da je bila šef vojne bolnice drugog odeljenja pri Vrhovnoj komandi u Kragujevcu.

„Marta 1916 godine dr. Angelina Jakšić odlazi u Pariz, gde stupa u akciju. U zajednici sa gđom Eugen Simon, pretsednicom humanog društva pri francuskom ministarstvu vojnom, počinje da skuplja priloge i pakete za srpske ranjenike i internirane.”

Pomogla je brojnoj srpskoj deci. Osnovala je Francusko-srpsko udruženje za pomoć Srbima zajedno sa jednim francuskim književnikom.

„Tada radi propagande dolazi na ideju da prevede naše narodne pesme na francuski jezik. Htela je, da Francuzi kroz pesmu osete dušu srpskog naroda, da vide herojstvo, koje nije klonulo ni kroz vekovnu tešku borbu sa neprijateljem.”

Prva pesma koju je prevela bila je „Strahinjić Ban”, a na to ju je insiprisao Jovan Cvijić koji joj je u predgovoru njene knjige udelio najviše pohvale.

Jedan primerak knjige je poslala i vojvodi Živojinu Mišiću, koji joj je sa oduševljenjem zahvalio i podržao je u daljem radu.

„Bivši pretesdnik Čehoslovačke Republike dr. Beneš otkupio je veliki broj knjiga i poslao ih u Ameriku za propagandu slovenske nacije.”

O Angelini Jakšić se danas ne priča mnogo, gotovo da nema dokaza o njenom postojanju u savremenim arhivama – na internetu.

Celokupno izdanje može da se čita na linku Narodne biblioteke.

List Danas svakoga dana prelistava glavne vesti na današnji dan pre 80 godina, tačnije 1940. godine. Predmet analize su dnevni listovi Vreme i Pravda, koji danas ne postoje. Ideja jeste da se čitaoci vrate u prošlost, da sa vremenske distance vide kako su izgledale vesti, ali i kako su novinari, pa i sami sugrađani, razmišljali u Srbiji u turbulentnom periodu između dva rata i pred sam početak Drugog svetskog rata. Pored političkih vesti, objavljivaćemo i društvene, ekonomske, ali i vesti iz domena zabave i sporta.

Projekat je realizovan u saradnji i uz materijal iz digitalne arhive Narodne biblioteke Srbije i Univerzitetske biblioteke „Svetozar Marković“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari