
Srđan Aleksić je preminuo na jučerašnji dan 1993. od povreda zadobijenih nekoliko dana ranije kada je u centru Trebinja branio Alena Glavovića, koga su napali pripadnici Vojske RS. Srđanov otac Rade Aleksić položio je cveće na grob i istakao je da je za njega „svaki dan bez sina sve teži, jer je sve stariji, ali da je i svakim danom sve ponosniji na život i delo svoga sina“.
Prema njegovim rečima, čuvanje sećanja na Srđana Aleksića pokazuje da mladi čovek nije uzalud poginuo.
„Srđan Aleksić živi u ljudima širom BiH, Srbije, Crne Gore i šire, a susreti s ljudima mi govore da Srđan zaživi u njima. Tužan moram biti, ponosan više nego tužan i ako mi potekne suza, češće potekne zbog mog ponosa, od zadovoljstva što Srđo nije uludo poginuo“, kazao je Rade Aleksić. On je dodao da u razgovoru sa mladim ljudima želi da ukaže koliko je važno biti slobodan i nezavisan od bilo koga osim od svoga rada, činjenja i ličnosti.
„Želim da postanu samostalni ljudi, da u ovoj bogatoj zemlji BiH stvore svoj život, da ne moraju ići u siromašnije zemlje od naše da bi zaradili bolje pare“, kazao je Aleksić. Dodao je da je lepo što postoje ulice koje nose ime njegovog sina, ali da je najvažnije da „Srđan živi u čoveku, a on živi u njegovim Trebinjcima“.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Podrska ocu Radu iz Ivanjice.Veliki covek i VELIKI SIN
Ne zaboravljamo Srdjana,ne zaboravljamo ni njegovog oca,ponosnog oca,koji uvek nadje snagu da se pravim recima obrati i sinu SrdjanTrebinjci sigurno ne zaboravljaju ljudski podvig Srdjano,ali i drugi ljudi sirom zemlje.u,mladima koji treba da upiju u svoje bice one vrednosti koje su vecite.
Covek samo moze da zanemi i da se pokloni jednoj ljudskosti .Ovo je nada da COVEK postoji