Foto: FoNet/Marija Рoković

Ona je, na tribini Javni razgovor „1968 – zaboravljeno desetljeće“, istakla da su sve priče o privrednim reformama, koje su bile pre studentske pobune u Beogradu, bile samo“pokušaj da se revolucija skine sa dnevnog reda“.

Pobuna 1968. godine je bila i jedna seksualna revolucija, „bez obzira da li su oni nas tucali ili mi njih“, konstatovala je Pavićević. Prema njenom mišljenju, da nije bilo studentske pobune 1968.godine, možda ne bi bilo ni antiratnog pokreta koji je nastao početkom devedesetih.

Sociolog Svjetlana Slapšak, takođe učesnica tih događanja, ukazala je da ni u toj pobini nije moglo da se pokrene pitanje feminizma i ženskih prava, jer su ih kolege nipodaštavale. U glavnim debatama bilo je vrlo malo žena i nisu bile dobroviđene, naglasila je Slapšak, koja smatra da je iz studentske pobune proizašla jedna dobra stvar – „mišljenje je ušlo u modu“.

Istoričar iz Zagreba Hrvoje Klasić, koji je napisao knjigu o studentskoj pobuni, rekao je da je zanimljivo videti kako se u današnje vreme razlikuju viđenja mnogih učesnika tih događaja. Zanimljivo je kako su se mnogi „upregli“ da pisanjem u novinama kažu da se 1968. godine nije ništa dogodilo, napomenuo je Klasić.

On je podsetio da je sredinom šezdesetih godina Srbija bila treća država u svetu po broju studenata po glavi stanovnika, a da ti ljudi nisu imali perspektivu ni mogućnost da pokažu znanje, jer je većina direktora bila sa osnovnom školom ,“ali sa Sutjeskom i Neretvom“.

Posle tribune, u paviljonu Veljković otvorena je i izložba posvećena studentskoj pobuni pre 40 godina u Beogradu.