Pokloni koji mirišu na korupciju 1Foto: BETAPHOTO/DRAGAN GOJIC/MO

Praksa da firme i pojedinci, na različite načine interesno povezani sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, doniraju isto to ministarstvo, iako nije nezakonita, problematična je po više osnova, ističu Danasovi sagovornici.

Rupe u Zakonu o donacijama i humanitarnoj pomoći u sadejstvu sa netransparentnim poslovanjem državnih organa, smatraju oni, budi osnovanu sumnju u koruptivnu delatnost.

Priču o donacijama državnim organima koji imaju obavezu da kontrolišu svoje dobrotvore ili su sa njima u određenom poslovnom odnosu, iznova je aktuelizovala Balkanska istraživačke mreža (BIRN) objavljujući podatke o donatorima Ministarstva unutrašnjih poslova, koji su poslednjih godina značajne iznose uplaćivali srpskoj policiji.

Oni su došli do saznanja da je jedna od firmi koja je uplaćivala donacije MUP-u Partizan Tech, čiji vlasnik je Slobodan Tešić, trgovac oružjem koji se trenutno nalazi na crnoj listi SAD-a zbog podmićivanja zvaničnika, dok je prethodno skoro deset godina bio pod sankcijama Ujedinjenih nacija.

Ono što altruizam Tešićeve donacije dovodi u pitanje je što je upravo MUP jedan od državnih organa koji mora da izda dozvolu za trgovinu oružjem. Ništa manje sporna nije ni donacija koju je MUP-u uplatio Auto Čačak, firma od koje je MUP pre tri godine kupio više od 700 vozila pod uslovima koji su naknadno proglašeni za tajne.

Kako piše BIRN, među dobrotvorima MUP-a se nalazi i pet građevinskih firmi koje se trenutno nalaze pod istragom da su od Srbijagasa, mimo tenderske procedure, dobili poslove izgradnje gasovoda.

Poslovi su, prema pisanju Insajdera, bili vredni oko 200 miliona evra, a Tužilaštvo za organizovani kriminal je BIRN-u reklo da u ovoj istrazi policija ne postupa po njihovim urgencijama.

Prema rečima Danila Šukovića, ekonomiste i bivšeg člana Saveta za borbu protiv korupcije, ove donacije mirišu na korupciju.

– Ključan odgovor na pitanje da li je u pitanju kupovina usluga preko donacija može da ponudi jedino analiza postupanja ministarstva u konkretnim slučajevima. Dakle, proveriti javne nabavke koje su dobijale firme koje su uplaćivale donacije i postupanje policije u ovim drugim slučajevima. Problem sa korupcijom je što se ona teško dokazuje i u uređenim društvima, dok je u Srbiji, u kojoj su svi veći poslovi države obavijeni velom tajne, to gotovo nemoguće. Upravo ta netransparentnost ponajviše i budi sumnju da se u ovom slučaju radi o korupciji – kaže Šuković.

Samo po sebi, doniranje državnih organa, pa i onih koji su zaduženi za kontrolu donatora, nije nezakonito.

Naime, Zakon o donacijama i humanitarnoj pomoći iz 2001. godine, najviše pažnje posvećuje poreskom tretmanu doniranog novca i robe. Nijednim članom se ne spominje mogućnost sukoba interesa, pa se samim tim i ne predviđaju nikakve restrikcije u tom pogledu.

Ovu okolnost još 2016. godine primetila je Agencija za borbu protiv korupcije, kada je Vladi Srbije predložila da izmeni ovaj zakon tako što bi uključila odredbu koja bi se pozabavila sukobom interesa.

Takođe, inicijativa Agencije za izmenu zakona predviđala je i formiranje javnog registra, kako bi se donacije učinile transparentnim. Vlada već četiri godine nije odgovorila na ovu inicijativu.

Prema mišljenju Dušana Slijepčevića, člana Saveta za borbu protiv korupcije, najverovatnije i neće odgovoriti, kao što „već godinama ne odgovaraju na izveštaje Saveta“.

Slijepčević ističe da je sistem postavljen tako da, sve i da na poziciju moći dođe neko ko želi nešto da promeni, ne može ništa da se učini.

– U svim bitnijim državnim organima i kompanijama koje sa njima posluju se nalazi isti, zatvoreni, krug ljudi. I to je tako već 75 godina. Svi oni su povezani između sebe. Ukoliko neko dobronameran želi da diskutuje o načinu na koji se obavljaju poslovi, biće ili ignorisan ili proglašen za državnog neprijatelja. Stvoren je jedan začarani krug, i bojim se da će to tek da ostavi posledice na ovo društvo – navodi Slijepčević.

Stara praksa

Donacije državnim organima od strane povezanih pravnih lica nije nova praksa. Kako je istraživao Insajder, južnokorejska kompanija Jura, koju su radnici u više navrata optuživali za kršenje prava, donirala je 2013. godine dva putnička automobila Ministarstvu za rad, koje se organizaciono nalazi iznad Inspekcije rada, zadužene da kontroliše da li firme poštuju prava zaposlenih.

Takođe, Insajder je objavio i da je kompanija Moj kiosk, donirala pedeset tablet računara Komunalnoj policiji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari