Porast manipulativnog izveštavanja o izbeglicama 1Foto: EPA-EFE/ANDREJ ČUKIĆ

Lažne informacije, manipulacija, generalizacija, senzacionalizam i etiketiranje mogu se označiti kao specifičnosti izveštavanja o izbeglicama i migrantima u medijima u Srbiji, ocenjuje za Danas Smiljana Milinkov, docentkinja Odseka za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.

U odgovoru na pitanje našeg lista o ovdašnjim medijima, prepoznatim u najvećem broju slučajeva kao neodgovornih i neobjektivnih u tretiranju problema izbegličke krize, Stefan Janjić, asistent na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i glavni urednik portala Fejk njuz tragač, opisujući specifičnosti te neodgovornosti i određujući u kolikoj meri to posledično ugrožava sveopštu bezbednost, kaže da je primetan razvoj u negativnom smeru, ka sve izrazitijoj neprofesionalnosti – od početka izbegličke krize do danas.

U kontekstu određenja medija u izveštavanju o izbeglicama kao neprofesionalnih, Smiljana Milinkov, napominje da to nije odlika svih, ali da jeste većine i onih koji su najglasniji i dopiru do značajnog broja građana.

– Sve pomenuto: lažne informacije, manipulacija, generalizacija, senzacionalizam i etiketiranje, spada u ozbiljno kršenje profesionalnih i etičkih standarda. Često se vesti ili fotografije stare nekoliko godina plasiraju kao aktuelne, manipuliše se ciframa i statističkim podacima. Jedan od dominantnih antimigrantskih narativa predstavljaju i neutemeljene tvrdnje da su kriminalci, nasilnici i silovatelji – ističe naša sagovornica.

Prema njenim rečima, širenje lažnih informacija može da izazove bes, uznemirenost, strah, neizvesnost, antimigrantske stavove, pa čak i ksenofobiju.

– Konstantno konstruisanje tenzija u društvu podstiče širenje panike među građanima, što može dalje da rezultira njihovim samoorganizovanjem kako bi se što pre rešio problem ugrožene bezbednosti koji navodno prouzrokuju „ti“ stranci. Jasno je da pojava takozvanih narodnih patrola nije proistekla izvorno od građana već je produkt desničarskih organizacija i stranaka, ali i prećutnog podržavanja stranaka na vlasti. Međutim, činjenica da znatan deo građana prati problematične, ksenofobične stranice na društvenim mrežama, i ne samo prati, već to predstavlja osnovni izvor njihovog informisanja, posledica je upravo neprofesionalnog medijskog izveštavanja. Kada je reč o ovoj temi, ali i inače, u potpunosti izostaje osnovna funkcija medija a to je da informišu, nepristrasno, iznoseći proverene činjenice i u interesu javnosti – kaže Smiljana Milinkov.

Retki su analitički medijski tekstovi, dodaje ona napominjući da uglavnom novinari i novinarke ne podstiču pokretanje i diskusiju o važnim pitanjima kao što su, na primer, preopterećenost prihvatnih centara, nehumani uslovi života, višenedeljno lišavanje slobode tokom vanrednog stanja prošle godine, položaj osetljivijih grupa, kao što su žene i deca, unutar izbegličke populacije.

– Pozitivan primer, svakako ne jedini ali vredan pomena, jesu analitički tekstovi mladih novinara i novinarki nastali u okviru projekta Nezavisnog društva novinara Vojvodine „Digitalno poverenje – novinari protiv dezinformacija o migrantima“. Dekonstrukcijom medijskih, kao i tekstova objavljenih na društvenim mrežama, analizirajući primere širenja i podsticanja predrasuda i ksenofobije, jasno se uočava prisustvo diskriminatorne strategije zasnovane na podeli „mi“ (domaći) – dobri i „oni“ (stranci) – loši i zli. Ta generalizacija ostavlja trajne posledice po čitavo društvo – ističe sagovornica Danasa.

Upitana u kakvoj vezi stoji visoka politika i odnos vlasti prema izbegličkoj krizi i izveštavanje medija o tome, Milinkov ističe da na osnovu i samo površnog pregleda medijskog sadržaja može se uspostaviti korelacija između diskursa državnih funkcionera i medijskog diskursa o izbeglicama i migrantima, jer se izveštavanje većine medija uglavnom svodi na prenošenje izjava zvaničnika.

Na početku izbegličke krize, kaže sagovornica Danasa, pa i poslednjih godina, izjave državnih funkcionera ne mogu se okarakterisati kao diskriminatorne, ali ni kao konstruktivne, više se može govoriti o minimalizovanju ili negiranju važnosti ove teme.

Prema njenim rečima, u poslednjih godinu i po dana, pojedini postupci i izjave visokih državnih funkcionera, pogotovo onih zaduženih za očuvanje mira i bezbednosti, kao i nereagovanje nadležnih državnih ali i nezavisnih regulatornih institucija na sve prisutnije antimigrantske i ksenofobične stavove u društvu, formiranje narodnih patrola, širenje lažnih informacija i govor mržnje, ukazuju na jedan licemeran, populistički i ignorantski odnos zvanične Srbije prema ovom kompleksnom društvenom problemu.

A aktuelna dešavanja u Avganistanu i nova izbeglička kriza, zaključuje Smiljana Milinkov, kao da su svetlosnu godinu udaljeni od Srbije.

– Kada je 2015. godine eskalirala izbeglička kriza, domaći tabloidi uglavnom su se poneli neočekivano pristojno. Nisu, u svom tradicionalnom maniru, širili mržnju niti dezinformacije. Takav preokret nije nastao zato što su urednici ovih medija preko noći pročitali i naučili Kodeks novinara Srbije, već zato što je civilizovan prijem izbeglica i migranata u tranzitu bila zvanična politika Vlade Srbije. Primorani da slede tu afirmativnu matricu, tabloidi su fokus postavili na Srbiju, na tradicionalno srpsko gostoprimstvo, ali je i ono prikazano kroz borbu, kroz nadmetanje, kroz nas u odnosu na druge: Grci zatvaraju granice, Mađari postavljaju žice, Hrvati tuku izbeglice, a mi smo se jedini pokazali kao veliki ljudi – kaže Stefan Janjić.

Takav entuzijazam domaćih tabloida, dodaje on, bio je kratkog veka i trajao je dok desničarska opozicija nije počela da optužuje vlast kako pravi tajne planove da u Srbiju doseli stotine hiljada migranata.

– U narednim godinama usledilo je organizovanje narodnih patrola, potpisivanje peticija protiv migranata, proganjanje ljudi i širenje dezinformacija, na šta su vodeći tabloidni mediji uglavnom odgovarali ćutanjem. Nisu se oglašavali sve dok nisu dobili dozvolu, a dozvola je stigla u proleće 2020. godine, kada je predsednik poslao vojsku u Šid, radi „zaštite bezbednosti građana Šida od migranata“. Bila je to prava prilika da se tabloidi vrate svom izvornom, prirodnom sentimentu, koji su godinama morali da potiskuju – objašnjava Stefan Janjić.

On, međutim, ističe da najveći problem u vezi sa izbegličkim i migrantskim pitanjem u ovom trenutku ne predstavljaju mejnstrim mediji, već društvene mreže.

– Najveća antimigrantska grupa na Fejsbuku okuplja više stotina hiljada ljudi, više nego što Novi Sad ima građana. Takvu ujedinjenost na domaćem internetu nije izazvala nijedna druga tema od javnog značaja, uključujući ekologiju, korupciju i nezaposlenost. Osim osnovne antimigrantske stranice, čiji je trenutni fokus na borbi protiv vakcinacije, postoji i niz lokalnih, a sve one kumulativno stvaraju toliki broj lažnih i manipulativnih sadržaja o migrantima da je čak i osnovna moderacija nemoguća. Sve i kad bi administratori vodeće grupe imali iskrenu nameru da brišu dezinformacije i govor mržnje, koje su sami striktno zabranili u pravilima grupe, ne bi mogli ni da pročitaju, a kamoli da provere toliku količinu sadržaja – zaključuje naš sagovornik.

Koraci u izvođenju manipulacije

Tipične forme manipulacija u antimigrantskim Fejsbuk grupama su sledeće:

(1) uzeti snimak nekog incidenta, može i iz inostranstva, pa tvrditi da je na snimku prikazan napad migranata na građane Beograda;

(2) okačiti sliku nekog mesta u Srbiji uz tvrdnju da je u njemu počela izgradnja džamije (takve fiktivne džamije „gradile“ su se prethodnih godinu dana u Sopotu, Čortanovcima, Beogradu na vodi…);

(3) pratiti vesti o pomoći Srbima koji su izbegli devedesetih godina iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, pa interpretirati te vesti kao da je reč o pomoći izbeglicama s Bliskog istoka;

(4) bilo kakav društveni problem (loš položaj porodilja, lečenje dece SMS-om) dovoditi u vezu s migrantima, tvrdnjom da država, umesto na svoje građane, troši novac na teroriste;

(5) ponavljati ove dezinformacije s vremena na vreme, s manjim ili većim izmenama i umetničkim slobodama, jer takve ciklične priče gotovo uvek postaju viralne – opisuje glavni urednik portala Fejk njuz tragač.

Tekst je nastao u okviru projekta „Odgovor zajednice: aspekti razumevanja savremenih bezbednosnih izazova u Srbiji“, koji realizuje Akademska inicijativa „Forum 10“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari