
Od njega se oprostilo više od hiljadu vernika iz svih krajeva Srbije i dijaspore, kao i monahinje iz manastira Ćelije, u kome je vladika Artemije bio duhovnik 16 godina nasledivši na toj dužnosti svog duhovnog oca arhimandrita Justina (Popovića). Zaupokojenu liturgiju i opelo služili su horepiskopi i monaštvo ERP u egzilu.
– Služiti Bogu, a ne vremenu – bio je moto vladike Artemija, čiji je život bio popločan stradanjem. Ostao je veran Crkvi svetih otaca, sledeći postojano i smireno put svog duhovnog ova Justina i zemljaka i svetitelja vladike Nikolaja. Očuvao je njihov amanet i datu episkopsku zakletvu, a nas njegovu duhovnu decu obavezao duhovnim nasleđem da nastavimo njegovim svetosavskim putem pravoslavne vere. Njegov časni grob biće zavetno mesto za ispunjenje njegovog amaneta da „bez vere nema Crkve, ni Srba i Srbije bez Kosova i Metohije“ – rekao je u besedi posle trosatnog opela horepiskop novobrdski i panonski Maksim.
Srbi sa KiM doneli su juče u Lelić zemlju iz Gračanice i Kosovske Mitrovice, „kako bi ublažili suzu vladike Artemija koju je pustio za KiM kad su ga sa njega prognali“. Jovana Baljošević iz Orahovca, između ostalog, poručila je da „odlaskom vladike Artemija utihnuo majčinski glas SPC“ i pročitala telegram Meri Marte Volš iz Irske, bivšeg službenika UN administracije na KiM, u kome ističe da joj je bila čast što je „upoznala čoveka koji je mnogo propatio radi istine i hrišćanskih vrednosti“.
-Mi smo potomci istog duhovnog oca Justina, koji je živeo kako je govorio. Zato smo mi iznad svega, služimo Bogu, Svetom Savi i ocu Justinu i ma gde bili mi smo pravoslavci, svetosavci i justinovci. Ćelije nikad nisu napustile vladiku Artemija, ja sam ga posećiva i u Šišatovcu i ovde u Leliću. Preko pokojnog vladike Milutina Sinodu predala sam zahtev sa 15.000 potpisa da se proces obnovi i vladici Artemiju vrati dostojanstvo – rekla je mati Glikerija opraštajući se od vladike Artemija u ime svog setrinstva i njihovog zajedničkog „ave Justina“.
O životu, duhovnom radu i progonu vladike Artemija govorio je Miloje Stevanović, u javnosti poznat kao „grešni Miloje“. Vladika Artemije preminuo je posle kraće bolesti u 85. godini prošle subote na praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila na dan kad ga je pre 60. godišnjice otac Justin (Popović) zanomašio u manastiru Ćelije. Mnogobrojni vernici od njega su oprostili u nedelju, jer je ponedeljakbio radni dan.
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Bravo za moj omiljeni list Danas i veliko Hvala što ste objavili vest o upokojenju i sahrani Vladike Artemija.
Vladika Artemije veliki čovek i duhovnik koga bure vremena ne smučuju, no u njima szaje i ostaje do poslednjeg daha svojega nepokolebljivi zaštitnik i borac za Istinu i veru svetu. Neka Gospod duši časnoga vladike Artemija podari večni pokoj u Carstvu Nebeskom, a nama novoga molitvenika pred Prestolom Božijim
P. S. Zahvaljujem se listu „Danas“ na u današnje vreme izuzetno retkom objektivnom izveštavanju
Vladika Artemije , cuvar nase ciste vere Pravoslavne .
Ode i Marko Radosavljevic. Steta sto je tolike godine bio monah, a smrt ga je docekala van krila Crkve. Iz nje je istupio, nazalost, kao hajduk. „Kome Crkva nije majka, tome Bog nije otac“. Nazalost, poveo je u duhovnu smrt i dosta naroda. Jedan Episkop ne moze da rukopolozi Episkopa, bar trojica moraju biti prisutna, on je „rukopolagao“… Nema kanona koji nije prekrsen. „Ni krv mucenicka ne opra greh raskola“-reci su Kirpijana Kartaginskog. Artemiti, u pamet se i vratite se Majci Crkvi dok nije kasno.
… na zalost kasno je jer su otisli glavni raskolnici i najveci jeretici srpskog roda amfilohije i irinej . Odose i ne stigose da se pokaju sto su srbsku crkvu doveli do samog dna …
Svaka čast konačno neko da napiše istinu.
Uvek ce ostati u mom sluhu i dusi Vas umilni glas nas predobri,mudri Vladiko Artemije,nazalost nikad se nismo uzivo sreli ,osim izmenjenih recenica telefonom,od prvog razgovora 6.marta (mog rodjendana),kakav predivan neocekivan Dar/2010.te.Suzom ispracam,molitvom srca,nadezdom u Gospoda i osloncem utehe na Svesvetu Trojicu is daljine kako sam svikla da Vas uz postovanje Volim,jedna od raseljenih ptica-nezeljenih,Gnezdu suvisnih sa Australskog Kontinenta tugujem…
Mili, voljeni i namučeni vladiko, hvala ti za sve. Moli Boga za nas grešne. P.S.Časopisu Danas izražavam zahvalnost na objektivnom informisanju
Bog Vam dao svako dobro na ovako uljudnom članku. Koliko je preosvećeni Vladika značio Kosovu i narodu na Kosovu videli smo svi po dešavanjima od 2010 do dana današnjeg.
Da je Vladika u prelesti ili u raskolu, ova priča ne bi trajala ni mesec dana, monaštvo bi ga napustilo, ostao bi sam bez podrške.
Ovako, ovo traje već 10 godina, njegovo monaštvo se ne osipa već naprotiv okuplja se sve više, njihova bogojavljenska vodica se ne kvari, njihovo opelo jeste pravoslavno opelo, krštenje takođe (povereno).
Pre će biti da su pojedine vladike i episkopi u patrijaršiji u prelesti i da su odmetnici od pravoslavlja.
Listu Danas neka Bog podari da dugo traje, da Vaši novinari budu zdravi duhovno i telesno a našem preosvećenom Vladiki, našem Patrijarhu i našem predsedniku Episkopu Artemiju da podari večni pomen.
Bog dušu da mu prosti.
Mnogo je nepravde učinjeno . Godinama smo istraživali i nismo pronašli dokaze protiv njega. On je mirno trpeo sve. Trpljenje je jaka duhovna tvorevina. Naše duše su ranjavane više puta i pune su ožiljaka. Ko trpi – svoju dušu krpi. Što više trpi više svoju dušu krpi. Njegovo mirno ponašanje u nama je izazvalo ne samo smirenje nego i jačanje u duhovnom smislu.