Jeftina obećanja za jeftine stanove 1Foto: FoNet/ Vlada Srbije Slobodan Miljević

Još se nisu izgradili ni jeftini stanovi za bezbednjake, obećani u prethodnoj izbornoj kampanji, pa ni oni pre toga najavljeni za mlade bračne parove, niti oni za naučne radnike, a već su krenule priče o novom kontingentu pristupačnih kvadrata.

Doduše, ovoga puta sa mnogo više opreza, uz dvostruku ogradu, ministarka građevinarstva Zorana Mihajlović najavila je da „ako bude mogućnosti, stanove će možda graditi i za lekare i profesore“ poručujući toj ciljnoj grupi, sklonoj iseljavanju iz zemlje, ali i opozicionom organizovanju, da su za ovaj vladajući establišment postali važni birači.

Posle toliko najava i različitih kategorija građana kojima su obećavani jeftiniji kvadrati i povoljniji uslovi za otkup, više nije jasno zašto su u igri samo i jedino zaposleni iz javnog sektora.

Zašto se tako povoljni uslovi i niske cene ne primene i na zaposlene kod privatnih firmi, na radnike Jure, tekstilce i sve one firme kojima je država dala subvencije kako bi otvorili ovde svoje pogone ili na one koji rade kod domaćih privrednika u bilo kojoj delatnosti. Jer svi oni podjednako plaćaju porez kako bi u jednom trenutku neko mogao da odluči ko ima sreće da dobije nekretnine pod povlašćenim uslovima, a ko će nastaviti da puni državnu kasu.

Jeftine stanove sadašnja vlast prvi put je nagovestila 2013. a već naredne godine, Aleksandar Vučić kao tadašnji premijer, predstavljajući mere koje bi trebalo da podignu srpsku privredu, najavio je masovnu gradnju 10 miliona kvadrata.

Prve zgrade očekivao je već 2015. Međutim, taj posao nije ni započet i priča o izgradnji stanova koji bi bili dostupni zaposlenima u javnom sektoru utihnula je do 2017. kada je takođe Vučić odlučno izjavljivao kako će za pripadnike snaga bezbednosti u više gradova biti sagrađeno oko 8.000 stanova po prosečnoj ceni od 500 evra za kvadrat. Tada je očekivao da će prvi ključevi moći da se podele već 2018.

Ali, te godine u maju tek je donet zakon koji je kao leks specijalis regulisao ovaj državni posao, odnosno oslobodio investitora obaveze da raspisuje tendere za zemljište, projekte i izvođače. Ministarka Mihajlović tada je izjavila da u Vranju, Kraljevu i Nišu gradnja može da počne za tri meseca, u avgustu, ali se ni to nije ostvarilo, kao ni više najava drugih zvaničnika koji su izdašno licitirali o datumu početka ili završetka gradnje.

Konačno je prvi kamen temeljac u Nišu i Vranju postavljen pre manje od godinu dana, ali sa planiranih ukupno 376 stanova u ta dva grada, investitori su bili prilično daleko od onih najavljenih 8.000.

Pri tom, samu gradnju pratio je niz mini-afera, počev od toga da je za izvođača radova najpre izabran turski Tašjapi, a kako su pisale Južne vesti, posao je dobila i firma koja je rušila u Savamali, jedan od izvođača je hapšen zbog korupcije, vozni park drugog je zapaljen, a potom je na već razminiranom terenu niške lokacije eksplodirala zaostala bomba.

Na kraju, sve je „začinjeno“ načinom na koji su stanovi, još uvek neizgrađeni, dodeljivani pri čemu su od svih kriterijuma koje je propisala odluka ministra policije Nebojše Stefanovića, presudno bilo to ko se mejlom brže i za koji stan prijavio. Radovi na jugu Srbije još uvek su u toku, kao i u Kraljevu, gde niče 170 jedinica, dok su u Kragujevcu za planiranih 200 stanova tek izabrali lokaciju.

Prodaja onima koji su bili „srećne ruke“ počela je i u Novom Sadu, gde se gradi 548 stanova, a u Beogradu se početak radova za više od 400 jedinica još očekuje. Sve ukupno, najavljenih 1.530 stanova iz prve faze izgradnje, još nema na vidiku, iako se vlast ponaša kao da je posao privela kraju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari