Indijski maraton 1

Izbori u Indiji se opisuju kao „najveća pokazna vežba demokratije u svetu“, ne samo zbog toga što ovog puta blizu devet stotina miliona ljudi ima biračko pravo u državi od 1,4 milijarde stanovnika (kroz pet godina zemlja će preteći Kinu po brojnosti), već i što gotovo nezamisliv sistem tolikom mnoštvu narodu osigurava da obavi građansku dužnost.

Glasanje je počelo 11. aprila i trajaće čitavih trideset devet dana. Posle prebrojavanja, rezultati i sastav parlamenta biće saopšteni 23. maja!

„Nema jednostavnije definicije da je demokratija: jedan čovek – jedan glas“, ponavlja jedan iskusni izveštač, ali kao dobar poznavalac Indije i pita „šta se događa kad taj građanin živi sam u džungli ili pustinji, okružen lavovima, leopardima i kobrama, kilometrima i kilometrima daleko od najbližeg naselja“. Odmah i odgovara: „Izbori njemu dolaze na noge.“ Mnogi mediji na slikovitom slučaju usamljenog sedamdesetogodišnjaka opisuju da je zaista baš tako: „Bartadaš Daršanda, čuvar hrama u dubokoj prašumskoj zabiti simbol je herkulovskog napora da volja svakog odlučuje ko će voditi naciju, pa će birački odbor prevaliti trideset pet kilometara da upiše i taj glas.“

Bi-Bi-Si nalazi i drugu vrstu primera: „Šijan Neđi živi visoko na Himalajima, nadomak granice sa Kinom, ima 102 godine. Prvi put je glasao 1951, kad su i održani prvi izbori u nezavisnoj Indiji i otad svaki put redovno izlazi na biralište, pa i sada ne propušta.“

Ovi indijski izbori su svakako najveća ikad igde održana provera narodne volje. Bivši šef nacionalne izborne komisije u knjizi „Nedokumentovano čudo“ beleži da se za prikupljanje listića iz krajeva u koje inače niko na zalazi pešači i po tri dana, negde i penje na nadmorsku visinu od pet hiljada metara, sve „zbog par desetina glasova“.

Na prošlim izborima (2014) izlaznost je bila 66 odsto: glasalo je 553 miliona stanovnika. Za toliku armiju birača neophodna je i vojska popisivača: ove godine ih je dvanaest miliona, koji koriste specijalne vozove, brodove, avione, ali i kamile i slonove, uz kasniju najsavremeniju kompjutersku tehnologiju i elektronske mašine (od 1999) prilikom prebrojavanja listića sa milion biračkih mesta. Desetine hiljada vojnika su raspoređeni, kako bi se sprečilo da se partijski aktivisti mešaju u slobodno odlučivanje.

Strogo je zabranjeno korišćenje vladinih automobila i drugih sredstava u kampanji i oglašavanje plaćeno iz državnih fondova. Zabeleženo je da je vladajuća partija kažnjena, pa jedan navijački premijerov govor više ne može da se emituje, kao što će se i film o predsedniku vlade prikazivati tek posle izbora, a izdata su i mnoga upozorenja zbog „reklamnog podizanja patriotizma“.

Kako javlja radio NPR, u raznoliko raspoloženoj javnosti se beleži i zabrinutost zbog „Hindu političkog nacionalizma (religije 80 odsto stanovništva), koji dopire iz vladinih izvora“. NJegovi koreni, kažu istraživači, potiču od protivljenja britanskom i portugalskom kolonijalizmu i hrišćanskom misionarstvu u devetnaestom veku, a u ovom stoleću polet doživljava pod DŽanatom i Modijem, a to je suprotno ustavnom sekularizmu. „Manjinske grupe ostaju po strani, uz osećanje podređenosti“, ocena je Romile Tapar, profesorke istorije na DŽavarhalal Nehru univerzitetu u Delhiju..

Milan Vejšnjav iz Karnegijevog programa za Aziju smatra da je „jedna od važnjih stvari na ovim izborima da odredi budućnost Indije kao republike, koja prihvata pluralizam i drži do osnivačkog temelja da se jedinstvo jača kroz različitosti u njoj“, a pritom primećuje kako „o sekularizmu tako malo govore i opozicioni političari“.

Nadmeće se više od osam hiljada kandidata, koji predstavljaju oko dve hiljade partija, u utakmici za 543 mesta u donjem domu parlamenta, Lok sabhi. Uz ošamućujuće brojke, ipak su na „bojištu“ samo dva glavna suparnika za većinu, time i sledeću vladu: sadašnji premijer Narendra Modi sa strankom primetnog nacionalističkog naboja Baratia džanata i raniji višedecenijski gospodar političke scene Kongresna stranka, u ovom megdanu na čelu sa Rahulom Gandijem, iz Nehru-Gandi porodice, u kojoj su njegov otac (Radživ), baba (Indira) i pradeda (DŽavaharlal) bili premijeri.

Stanovnici Indije na biralištima – da im se olakša iskazivanje političkog opredeljenja, jer je četvrtina nacije nepismena – dobijaju list na kome su pored imena kandidata naslikani i partijski simboli koji su pripali strankama. To su, zapamćeni iz kampanje, brojni predmeti iz svakodnevne upotrebe – od gramofona, kuhinjskog tiganja, telefonskog punjača, motorne rikše, ljute papričice i kompjutera, metle i slona, do crteža igrača kriketa, pored svih drugih ponuda.

Ko će biti pobednik? Do pre par meseci premijer Modi i njegova Baratia DŽanata partija bili su viđeni kao sigurni favoriti. Ali, decembarski gubici na regionalnim izborima su – kako nalaze revnosni posmatrači prilika – „ozbiljno vratili ravnotežu“, koju opet – u korist sadašnje vlade – narušava podizanje zategnutosti sa Pakistanom.

Konačan odgovor građani Indije čekaju krajem maja; za ostali svet maratonski čas demokratije je u toku.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari