Savet za ljudska prava UN, obično neupadljiv, stvoren je kao „strašni sud“ za ponašanje svekolikog članstva Ujedinjenih nacija i njegova tri godišnja zasedanja četrdeset sedam izabranih država, pred koje 193 zemlje izlaze na redovni pregled, nije izvođenje na optuženičku klupu „po prijavi“. Ispovedaonica i čistilište od grehova, nastala 2006, nije baš potpuno oslobođena političkih iskušenja, koja – ponekad – prate i druge međunarodne „vojske spasa“.

Ove nedelje, poput diplomatskog pokajnika u Ženevu se vraća Izrael, koji je marta 2012. ljutito prekinuo sve veze sa Savetom za ljudska prava, tvrdeći da je jevrejska država „obespravljena u ovoj organizaciji, izložena predrasudama i dvostrukim standardima“. Tako je odlučio tadašnji šef diplomatije Avigdor Liberman. „Bacio je rukavicu“, kao protest protiv namere i obrazovanja misije za utvrđivanje činjenica, koja će pratiti kako naseljavanje Jevreja može da krši prava Palestinaca na Zapadnoj obali i u istočnom Jerusalimu, ali i da o tome stalno izveštava, ne samo kad dođe red na skeniranje Izraela kalendarskim redom. Vladanje drugih zemalja ocenjuje se svakih pet godina.

Proletos je Savet prihvatio izveštaj svog tročlanog komiteta o pozivu na bojkot proizvoda iz jevrejskih naselja na Zapadnoj obali, a i zaključak po kome Izrael može da bude izveden ped Međunarodni sud pravde zbog izgradnje „preko granične linije do junskog rata 1967“.

Uzalud pozivan, ne jednom, na „popravni ispit“, Izrael je – beleži Jerusalim post – bio prva zemlja koja je pred Savetom za ljudska prava UN bojkotovala opšte prihvaćenu proceduru razmatranja ljudskih prava.

Poslednja prilika se sada koristi.

Haarec objašnjava: „Libermanov potez, bez rasprave u kabinetu ministara i saglasnosti premijera, bila je višestruka greška.“ Pod pritiskom sopstvenih zaštitnika, sigurno ne samo otrežnjenjem ove vlade Benjamina Netanijahua, Jerusalim se vraća periodičnom ispovedanju. Postavio je i dva uslova; da nije na svakoj sednici na dnevnom redu rasprava o nepoštovanju palestinskih prava i da, konačno, dobije mesto u regionalnoj grupi Zapada (u svoju geografsku zajednicu nije primljen) i tako više ne bude jedina država, koja je isključena za izbor među 47 žreca Saveta, koji se menjaju svake tri godine.

„Pored snažnog međunarodnog pritiska“, po saznanju medija, premijeru Netanijahuu je stiglo i pismo odlazećeg nemačkog šefa diplomatije Gvida Vestervelea sa strogim upozorenjem da „odbijanje izlaganja pregledu ljudskih prava nanosi veoma veliku štetu ne samo Izraelu, već će i njegovim saveznicima širom sveta biti otežano da mu pomažu“.

Savet za ljudska prava je naslednik prethodne komisije UN istog imena, koju je – po opisu Jerusalim posta – „pre sedam godina Generalna skupština izbacila kroz jedna vrata, a novi organ uvela na druga, kao korak reformatorskog unapređenja, protiv koga su glasale Amerika i Izrael“.

Oštri kritičari ovakvog preuređenja „brige za patnje“ rado nabrajaju kako su među zemljama-sudijama ne malo poznatih upravo države koje obilato ne poštuju ljudska prava. Kažu, takve, ne retko smenjuju jedna drugu u sastavu Saveta. Dodaju se odmah i primeri. Za mandat 2014 – 2016, kao kandidati – o kojim će se glasati u Generalnoj skupštinu – za popunu 14 u novembru (zamene, pored ostalih, Pakistanu, Venecueli i Kazahstanu), kao zainteresovani nabrajaju se i Saudijska Arabija, Kina, Alžir, Čad, Kuba, Rusija i Vijetnam.

„Postaviti Saudijsku Arabiju za sudiju o pravima žena i verskim slobodama bilo bi kao imenovanje piromana za šefa gradskih vatrogasaca“, primećuje Hilel Nojer, izvršni direktor NVO za ljudska prava UN posmatrač.

Pravila UN dopuštaju da Generalna skupština dvotrećinskom većinom može da suspenduje prava svakog člana Saveta ako „istrajno čini velika i sistematska nasilja nad ljudskim pravima tokom svog mandata“.

Stvarnost u zaštiti prava i kažnjavanju krivice nekad obiluje složenijim nedoumicama. Ministar pravde Irana Mustafa Purmohamadi je o jednom takvom slučaju objasnio da „nema potrebe“ da čovek, koji je preživeo vešanje još jednom bude obešen. To bi bilo loše za imidž Irana. Sudske vlasti će doneti konačnu odluku, pošto vlada nema direktnu kontrolu nad pravosuđem, dalje se navodi u vesti o sudbini tridesetsedmogodišnjeg osuđenika zbog trgovine drogom. Alireza M. je obešen u zatvoru i posle dvanaest minuta, kako postupak nalaže, lekar ga je proglasio mrtvim. Kad je sledećeg dana dana porodica došla da iz mrtvačnice preuzme telo, rođaci su otkrili da pokojnik još diše. Prenesen je u bolnicu, gde je – pored doktora – pod nadzorom straže.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari