Kako živeti na grbači naroda ceo život 1

Ćale mu je bio blizak saradnik Miloševića, dakle cela njegova porodica živela je od politike. E da je od politike ni po jada, više je to bilo politikanstvo, jer u Srbiji od devedesete nema političara, sve sami politikanti. Verovatno jedinog pravog političara, strane službe uz pomoć nas ovakvih kakvi smo, lako su uklonile.

Nije naučio ništa da radi, jer iver ne pada daleko od klade, a pozicija moći njegovog oca omogućila mu je visoku poziciju u vladajućem establišmentu i lagodan život strašnih devedesetih. Političke škole onog vremena neodoljivo su podsećale na akademiju mladih lidera. Ubrzani kursevi čiji bi tačan naziv trebao biti „Kako živeti na grbači naroda čitav život“. Dok su njegovi vršnjaci prinudno mobilisani i pod okriljem noći hitno ekspedovani na ratišta u okruženju u kojima Srbija nije učestvovala, te je dečacima bez njihove volje u vojnoj knjižici stajala oznaka „dobrovoljac“, on je umesto vojne imao partijsku knjižicu. Nešto kao Đoletov Bane, samo što osim crne tašne, šofera i mečke, ovaj lik nije imao sličnosti sa Banetom, jer nije bio tih i fin. Bio je osion, prek i stalno je vikao na podređene. Na sastancima vladajuće stranke ponižavao je obične članove ili trećeligaške funkcionere, dok je istovremeno podmuklo i snishodljivo šenio nad nadređenima.

U TV nastupima ali i na mnogobrojnim mitinzima vladajuće koalicije, na kojima su zbog njegovog urlanja momci zaduženi za ozvučenje imali ozbiljan problem da mu objasne kako ne treba da se svađa sa mikrofonom. Uglavnom, vikao je na sve osim na one koji su ga na funkciju postavili. Takođe, za razliku od Đoletovog Baneta niko se nije pitao ko ga gura i forsira u TV Dnevniku u kome ga je ista voditeljka koja danas studente naziva fašistima, predstavljala kao velikog patriotu, sledbenika ideologije vladajuće koalicije i važnog političara tadašnjeg mračnog vremena. Sve se manje-više znalo, on je bio mezimac porodice na vlasti, što mu je toliko napumpalo ego, da je više lebdeo nego hodao po zemlji.

Ništa međutim nije večito. Došao je taj istorijski 5. oktobar, a tada se još nije znalo da dan nakon petog oktobra u Srbiji nikad nije svanuo, te je delovalo da se bivša vlast nikad neće vratiti. A sa njima i tragični negativni junak ove priče. Igrom slučaja kao mlad advokat sreo sam se u nekom društvu sa njim. Ali, ni nalik onom bahatom zadriglom i izrazito nesimpatičnom liku koji je pre samo par meseci bio u ozbiljnoj svađi sa mikrofonom i maltretirao sve kojima je bio nadređen. Ispred mene za stolom, sedeo je mršav i za svoje godine prilično oronuo čovek, bled, sa podočnjacima, obučen kao prosečan gost bircuza sa kariranim stolnjacima. Žalio mi se da noćima nije spavao, da je u teškoj depresiji i da nema nikakvu želju da nastavi sa životom. Ne razumem te, rekao sam mu, samo si par godina stariji od mene, život je pred tobom, niko te ne dira… Niko me ne dira , ali ja ne mogu da živim bez vlasti, reče mi plačnim glasom. Rođeni, pa ja ceo život živim bez vlasti i nemam nikakvu želju da u bilo kojoj vlasti učestvujem. Imaš decu, rekoh mu. Da, ali to me ne ispunjava. Kako te majstore ne ispunjavaju deca, pa ja jedva čekam da završim suđenja i uletim u farmerke, dva puta nedeljno sam u zoološkom vrtu, a skoro svaki dan na Kališu… Nije vredelo. Ko te jebe kad si mentol, pomislio sam, završio razgovor i verovatno pohitao kući pa na Kališ sa decom.

Nemam pojma šta je radio i kako je preživeo narednih desetak godina. Čuo sam da je posle opet postao direktor u nekom, logično, javnom preduzeću. LJudi koji ne umeju da rade ništa, obično postaju ministri ili direktori javnih preduzeća. Da bi vodio privatnu firmu treba ti znanje, rad i trud.

Pitam se šta će raditi taj čovek nakon nove promene vlasti, koja će svakako doći pre njegovog uslova za penziju. I ne samo on, već i mnogi drugi. Ne brinem za njih, nisu zaslužili ništa dobro, brinem za Srbiju.

Jer u Srbiji jedino gore od ekonomske katastrofe koju je napravila ova vlast, je nepotizam i nemoral, a ove pojave sa sobom nose gomilu nesposobnih, relativno mladih ljudi, koji kad njihova stranka više ne bude na vlasti neće imati kvalifikaciju ni da voze viljuškar u preduzeću koje danas vode zato što poseduju partijsku knjižicu. Ova knjižica međutim ne daje nikakve stručne a još manje moralne reference.

Funkcija koja nije zaslužena radom i stručnošću, zvanje koje nije potkrepljeno znanjem, novac koji nije stečen radom i mlada žena zanosnih oblina i lakog morala, koju si zaposlio zbog seksa koji nije ljubav, vode čoveka u neminovnu propast.

Možda Srbija promeni vlast, možda nekako i krene u ekonomski oporavak, ali moralni oporavak će biti najteži, najbolniji i najduži, ako je uopšte moguć.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari