Na današnji dan, pre 31 godinu, odužio sam svoje (a pokojnoj otadžbini njeno) rahmetli JNA, V. P. Samobor / Zagreb. A danas će nam, u preletu ka Republici Kosovo bez fusnote, sa prutićem u ruci, sleteti ju-es vajsprezident Bajden, inače – da citiram Tačija – „već 26 godina angažovani prijatelj, nada i snažan glas za slobodu i nezavisnost Kosova“, pa će, u to ime, imenom pokojnog Bajdenovog sina, biti imenovana i jedna džada, z.p Ferizaj, u blizini vojne baze „Bondstil“. Američke, okupatorske…

I kancelarija našega Kancelara vajsprezidentu sprema naročit poklon: ukidanje simbola opstanka ostatka preostataka srpskoga življa na Kosovu – „Parka mira“ na međumitrovičkoj ibarskoj ćupriji. Danajac će, navodno, uzvratiti baš danajskim darom: kanda će da pritisne prijatelje za čiju se nezavisnost i slobodu 26 godina toliko angažovao da našemu Kancelaru obećaju formiranje naročitog getoa – „Zajednice srpskih opština“ na teritoriji okupiranih teritorija Republike Srbije!

A pošto Putinova, takoreći, desna ruka stiže tek u listopadu, to mi, u dosluhu sa sastavom nove, a borbene „proevropske“ vlade s kojom je Kancelar istrčao na klizav teren, jedino može da znači kako Moskva, ipak, nije dovoljno učinkovito „pritisnula“ našeg Kancelara, za razliku od Vašingtona, Berlina / Brisela, MMF-a, Svetske banke i tome slično! No, nakon mističnosvetovnog intervjua veleposlanika Čepurina „Sputnjiku“, kao davljenik za slamku hvatam se, evo pred vama, onog Anaksimandara iz Mileta: „Gde su stvari nastale, tu se one – shodno nužnosti – moraju, takođe, vratiti i nestati; jer one moraju da plate globu i da im se – prema poretku vremena – sudi za njihove nepravednosti.“

Da li sam u pravu? U najgenijalnijoj zagonetki koju je, poslednjih godina, jedan strani diplomata medijski servirao spoljnoj politici zemlje domaćina, na pitanje da li je zadovoljan prostorom koji je u šestočasovnom ekspozeu novoga, a staroga Kancelara srpskog i cele Srbije posvećen odnosima Srbije i Rusije, Čepurin je kazao da „misli da je Rusija pomenuta četiri puta i to pozitivno“, ali da je, generalno, „spoljnopolitički deo programa bio lakoničan“!? Kao da je i sam pravi antički Lakedemonac sa Peloponeza, kratko i jezgrovito – čuli ste sigurno da su Lak(edem)onci u vojničkim stvarima bili isto što i Spartanci, ali zato u komunikaciji toliko precizni da je u ovo vreme skovan „tvit“: da je u staroj Grčkoj postojao Tviter, Lakedemonci bi njime dominirali…

Dobri stari Vujaklija objašnjavao je da pojmovi „lakonski“ i „lakonizirati“ upućuju na jezgrovit, zbijen, sažet govor (dan i komad; krv i nož) koji, s malo reči, kazuje mnogo, ali ta nabijenost često smeta – jasnoći stila. I, stvarno, je li vama iz Kancelarevog ekspozea koji ima nivo i vrednosti naučnog rada (prof. dr Aleksandra Tomić) jasno kako ćemo to ući u EU sa sve Kosovom unutar Srbije i ne uvodeći sankcije Rusiji? A kad Čepurin kaže da „Beograd ukazuje poverenje EU“ i dodaje kako on (ambasador) „misli da će taj gest Beograda biti ocenjen po zasluzi“, ne zvuči li i vama to pomnogo cinično na račun „lakonizma“ srpskih Lakonaca?

Ja, usputni eksponat sa konceptualne izložbe „necenzurisanih laži“ (galerija „Progres“, svakog dana od 10 do iza popodneva), lakonski mislim da je naš Kancelar, tromesečnim razvlačenjem sa inaugurisanjem nove vlade, ipak, malčice previše „otkačio“ ruske interese u rusoljubnoj Srbiji. I to ne samo protivno volji građana ove zemlje, već izgleda – premnogo i za ukus zvaničnog Kremlja… Samo da nas zbog toga, na prvoj sedećoj hajdučkoj busiji, pred UN, u Unesku, etc. koju nam pripreme „naši zapadni prijatelji“ – ruski medved ne pošalje na suvo preznojavanje u lak(edem)onsko kupatilo lakonikum?!

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari