„Antikomunistička revolucija“

I bi jubilaristički osvrt na dostignuća prevratom, koji se dogodio na taj datum prije dvadeset godina.

A koji prevrat mnogi učesnici nazivaju revolucijom.

Drugi neki opet ili su im žešći oponentni, ili imaju svoju neku strukovnu priču.

Ko god imalo drži do sebe, prosto je bio neizbiježan na nekom od elektronskih medija, ili u nekom od tiskanih.

Široke radne i druge mase, da nema tog godišnjeg napominjanja, teško da bi pamćenju prizvali bilo kakvo sjećanje i na ovogodišnji taj datum, nema se kad.

Dok ovo kuckam pade mi oko na takozvani vječiti, a drveni Lesninin kalendar i na njemu namješten osmi oktobar.

Zvanično na osmi desetog, unesenom zbrkom sa imenima mjeseci osmi osmog.

Ozbiljnije istraživanje među pučanstvom, bez obzira na formalno i drugo obrazovanje, neka bude i informiranost, ubijeđen sam, ne bi se snašlo sa odgovorima na pitanje oko te zavrzlame.

A koja je potpuno benigna glede zavrzlame o onom što se vaktile događalo i priči o tom događanju.

Elem, kakvog me je Bog dao, uspio sam čuti sjećanja, sve od Žarka Koraća, Čede Jovanovića, Zorana Živkovića, Borisa Tadića, Uroša Šuvakovića i još nekih značajnih učesnika sa svih strana, preko raznih i naravno različitih analitičara, uz neizbiježnog onog mog možda rođaka porijeklom iz Slivalja, vukojebine između Nevesinja i Gacka, ko zna ko je tu mogao koga kresnuti, Vuka Draškovića, sve do Mlađahnog, koji je baš ovog petog oktobra predstavio novu mandatarku za sastav vlade, ali i sve drugo što bi nekako mandatarka trebala predstaviti.

Mlađahni to voli, pa voli.

Mlađahni je, razumljivo, sasvim slučajno izabrao ovaj datum, ponedeljak je jebiga, prvi radni dan u nedelji.

Naravno, nije moglo proći ni bez priče o organiziranju cijele akcije, o pok. Đinđiću i Koštunici.

Ko šlag na žito, upetljala se tu i jedna mladica, gospođa ili gospođica Nataša Dragojlović, iz Nacionalnog konventa o EU, iz čije sam priče, bila je nastupom baš ubjedljiva, skontao kako je tog petog oktobra izvedena antikomunistička revolucija.

Ostalo mi je nejasno je li sama na to nadošla, ili joj je neko pomagao.

Je li to rezultat formalnog i obrazovanja i dodatnog proučavanja, ili je riječ o neposrednom učešću i iskustvu, ili je sve skupa kombinacija.

Kako god, mladica djeluje kao perspektivan kadar.

Jer su perspektiva svi koji pouzdano znaju kako je negdje, pa i na ovim prostorima, neko vrijeme bio komunizam.

Koji je onda, kao blagostanje, dokundisao i Bogu i ljudima, dosadno do čemera, srušen, kako bi nastupilo atraktivnije vrijeme, vrijeme raubovanja puka do iznemoglosti.

Ili je mladica, kao i svi ostali vjernici kapitalizma, temeljenog na tek nekim europskim vrijednostima na čelu sa neoliberalizmom, Miloševića, Markovićku i drugove im svrstala u komuniste, napisano na tarabi u to što je napisano.

Izgleda da se u institucijama obrazovanja, ja sam novi pa mi tako samo izgleda, ne uči da je prvoborac, bogami i prvoborkinja, neka idu u paru, uništavanja društvenog vlasništva i krađe, podržavljenjem prema privatizaciji i dalje i šire, pa ne ka se to nazove i imenog nikad postojećeg komunizma, može i komunizma, par Milošević – Marković i drugovi im.

A da je peti oktobar prije dvadeset godina bio samo preuzimanje štafetne palice.

Ako zahvalno pučanstvo uskoro ne podigne spomenik bračnim drugovima, ede sve u helać.