Jer nabasah u arhivu, na birvaktilno pismo skopskom prijatelju. Daklem, za početak, odgovori na pitanja na koja sam ostao dužan.
Mlađahni ima novu priču. Ko biva (izgleda da i nije samo ko biva) skupilo mu se i ono na ovo sa bombicama, na njegovu specifičnu osjetljivost, pa čovjek odlučio da se iseli u otadžbinu. Već je sredio sa ovdašnjom sabraćom, čeka se još na zarubjožne. Neka mu je Jahve na pomoći. Džidići su više manje, takav terk, dobro.
…. pa onda nije bilo mene, pa onda nije bilo ne znam čega, pa sve tako do mog odlaska u Sarajevo i Mostar, proboj na buku, sve skupa u tri dana itd. itd.
Jedna mala ispravka. Židov nije krenuo u otadžbinu već u mutherland, iliti ga u majč(b)inu. Ja sam na rastanku u Sarajevu, odakle kreće za Peštu, pa dalje, uspio izustiti samo – idi mi u lijepi kibuc…
Marijana kao radi u tzv. novinama.
E sad! Sve je tako pusto samo tebe nema. Sinoć se vratih iz Sarajeva. Sloba i ja ušli smo u Beograd tačno u 20 i 20, prelazeći tzv. Gazelu. Nikad i nigdje nisam imao tako lijep doček. Članice NATOa dočekale nas plotunom od četiri ili koliko li indijanskih, a domaći sirenama. Bilo je stvarno dirljivo.
‘Ajdemo dalje. Još mi se čini, uz opće neslaganje bliže i dalje okoline, stručnjaka i inih komentatora i mislilaca, da je Gazda profesionalac.
Šešelj je i dalje na istim zadacima, a onaj možda moj rođak savršeno odrađuje svaki novopostavljeni. Uzmimo na primjer slučaj njegova smjenjivanja sa mjesta (jako značajnog inače) potpredsjednika ovdašnje, kažu savezne vlade.
Odrađene pripreme samo tako. Štafetnu palicu odmah je preuzela Nova Demokratija (sve novina do novine). (Možda) rođak je bio toliko pogođen situacijom da nije mogao a da Gazdi ne zapjeva ode kad god stigne.
Predstavnik demokratskih snaga, ideolog i realizator novog vremena, nj.k.v. (nemoj se zajebati da ovo „k“ pročitaš kao kraljevsko), Milo Đukanović, u društvu izuzetno neposlušnih i talentovanih srbijanskih političara, deera (sjeti se esera), šetaju po tzv. međunarodnom prostoru. Ne mogu da prokontam kojim su kanalima (pored vojske i ostalih) izišli iz zemlje. Ni iz vindovsa (srpski) ne možeš bez da Gazda bar oči zatvori. Sve bu dobro. O Rugovi da i ne govorimo.
Davno sam, naivan kao i ti, kontao da bi Francek i Gazda mogli jednom podijeliti Nobelovu nagradu za mir. Sad ostaje da to eventualno urade Ibro i Gazda. To bi me na kraju baš obradovalo i mogao bih mirno i zadovoljno u mirovinu. Recimo u Postire.
… (jer) narod će na kraju Gazdu prisiliti da potpiše sve ono što bez njegove prisile ne bi nikako. Što je od naroda lijepo. Ne može sve na leđa pojedincu. Skini kapu majstoru. Pa se u nju istovari.
Slikaj taj stari skopski most, pa kud puklo da puklo. Za svaki slučaj. 24.03.2010. Da li ću se za jedanaest godina, el hamdulila, sjetiti žirafe?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
