Ivan DžidićUspješno se nastavlja uvođenje demokratije i zaštite ljudskih prava, rječju blagostanja, u diktaturom iscrpljenu Libiju. Svim raspoloživim sredstvima. Ne može čovjek da ne kaže valja. Napokon su združeno zadovoljni i svi Obamisti i oni iz kontre.
Tate su rekle da neka djeca nisu dobra, zaigrala se, i da je jasno da jasnije ne ima, da mali, koji može biti ko hoće i šta hoće, može imati prezime i Kenedi, i Regan, i Buš, i Klinton, pa može vala i Obama, mora odgovarajuće pedagoški intervenirati. Izdiktirati prave vrijednosti. I još su tate rekle da se što se njih tiče ništa nije promijenilo od vremena koje se lijepo opisano u „Teksas je preko rijeke“. U kojem stoka crkava od nečim crnim zatrovane vode. Od one priče – šta ćemo sa ovim Teksasom (?) … a da ga vratimo Indijancima (?) … ko će vam ga uzeti (?). Dakle sve bu dobro.
Nakon izuzetne rekonstrukcijske revolucije, bio sam se prepao kad mi se učinilo da je rekonstruirano i mjesto predsjednika ovdašnje javne stvari. Sve do promjene i naziva u predsjednik Upravnog odbora Srbije. A nakon sastanka sa predsjednikom Upravnog odbora FIATa. Srećom eto velikog Vladimira, koji je ako sam dobro prokon’to neke plakate jedini SrbIN. U slobodnom prevodu Srbin u trendu. Kojeg je dočekao, hvala Bogu hvala Jedinome, nerekonstruirani predsjednik u svim svojim funkcijama. I kao genprem, i kao genpreds svih upravnih odbora, i kao genmin, i kao šef of Ripablik… Rječju, kako i priliči, pravo kao gensek. Te su uz sve druge situacione razgovore, Vladimir i Boris sat duže od predviđenog vremena proveli razgovarajući „u četiri oka“. Do daljeg ostaće visiti u zraku da li su dotakli i neke intimne lične i prilične i porodične teme. Koje se građana, u skladu sa zaštitom privatnosti ma ni malo ne tiču. Da li je zakačena i koja drukčija tema, i hoće li biti mjesta za nju na kakvom transparentu.
Vladimir je razgovarao i sa heneralisimovim pomoćnim osobljem. Sve do onog u nerekonstruiranoj Skupštini. I po grupama. Sudeći prema onome što su glasnogovornici grupa izjavili. Za svaku grupu imao je lijepo slovo.
Ovdje bih se trebao zaustaviti. E, da. Ako sam dobro vidio i čuo, u ovim je krajevima gostovao i Slobo Uzelac, u svim ulogama koje je igrao proteklih trideset godina.
I sad je stvarno dosta. A i ko zna šta sam sve … Jebiga, proljeće. Udara donja u gornju, pa tad gornja ili slabo radi, ili nikako.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.
