Očaj 1Foto: Radenko Topalović

Birači su u Crnoj Gori izglasali novog predsednika iz očaja, bilo je to očajničko glasanje protiv Đukanovića, a ne za Milatovića, primećuje jedan vrsni posmatrač u Beogradu, i u pravu je.

Upravo slično glasanje iz očaja nastoji da predupredi Vučić, i u tu svrhu verovatnoća da raspiše izbore, lokalne i vanredne parlamentarne, do kraja ove godine, je velika.

Pravilo koje je uspostavio poslednjih 11 godina, da izbore daje isključivo u proleće, prekšeno je uostalom na korona izborima 2020, koji jesu bili raspisani za april, ali su se, zbog pandemijskog stanja, odigrali u junu.

Od tada do danas uspostavile su se biblijski teške okolnosti: prvo korona, pa rat u Evropi i i evo sad glad, odnosno inflatorna beda koja kuca na vrata.

U susret hitnim izborima koji treba da preduprede rastući kako očaj glasača, tako i snagu opozicije, postoje najmanje dve Vučićeve priče, u koje ne treba verovati ni mrvicu.

Prva je da se njegova strateška najava osnivanja nove nadorganizacije, iznad vladajuće SNS, tiče položaja Srbije, odnosno kosovskog i pitanja savezništva: Rusija ili Zapad.

To novo „nešto“, šta god bilo, tiče se prevashodno sprečavanja poraza na lokalu, gde loše postupanje i ponašanje naprednjaka najviše bode oči glasačima.

SNS treba presvući u, za lokal, prihvatljivu odoru. Treba sakriti korumpirane i istaći nova lica, kako bi se suzbio očaj i pružila neka nada, da kad već ne može da se promeni vlast SNS, onda se makar SNS menja sam od sebe.

Druga je Vučićeva priča o povlačenju sa čela stranke, kao podtema za lično obećanje koje daje glasačima, da će posle drugog predsedničkog mandata sam otići s vlasti. S tim, što će odrediti svog naslednika.

O tom njegovom povlačenju kroz „dve, tri godine“, vrlo ozbiljno se već dugo priča u zainteresovanim krugovima u Beogradu.

Spekuliše se već neko vreme i da bi Vučić bio zadovoljan da pređe na neku međunarodnu počasnu funkciju.

To je međutim, samo pametni postupak građenja buduće pozicije za nastavak Vučićevog vladanja. Ovako godinama pripremana javnost, mnogo će lakše da primi i prihvati obrt u 2027. kad Vučić bude naprasno saopštio da mora da se žrtvuje ostankom na vlasti iz nekog tadašnjeg razloga spasavanja države.

A tadašnji očaj bespomoćnog naroda ublažavaće neko poput sociologa Čedomira Čupića, tvrdeći naravno, da je to samo demokratski populizam, iliberalna demokratija, autokratija… Da nije to što jeste i što je razorno i pogubno po Srbiju (jer nije u skladu sa teorijom): upravo crna politička diktatura 21. veka, nužno različita od svog oblika iz 20. veka. Mekša sredstva joj uostalom, omogućavaju duže trajanje.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari