
U Srbiji se mnogo toga dešava. Dok sa jedne strane imamo razloga da budemo srećni i ponosni na našu mladost koja mesecima na svojim fakultetima, školama, ali i na ulicama Srbije bije bitku za neko bolje društvo, svedoci smo i svakodnevnih grozota u režiji vrhovnog opsenara u vidu predmetne institucije.
Jedna od najgorih je njegova lična osveta prosvetnim radnicima koji su u blokadi nastave. NJihov najveći greh je što su bili dostojanstveni i svojim delom postavili temelj za neku novu i bolju Srbiju. Nisu se prodali poput onih bednih sindikalista za nekoliko crvenih novčanica koji su tako pokušali da prodaju i budućnost naše dece.
Taj naš vrhovni opsenar, ne prašta nikome, pa ni onom najzdravijem tkivu u zemlji. Ako ne računamo advokate koji se, takođe, poput lavica i lavova, bore uz studente, u konstantnom protestu sa studentima su samo prosvetari. I zato su surovo kažnjeni, mimo zakona, oduzimanjem zarade. Opsenar ih kažnjava zato što decu nisu na silu držali u školama, što ih nisu zaključavali.
Mnogi od nas, koji radimo i imamo poslove, za razliku od tih prosvetara nisu bili u blokadi. Svi im se divimo, ali niko da krene njihovim koracima. Ne možemo protiv zla na vlasti da se borimo tako što ćemo neradnog dana, a na poziv studenata, da idemo iz mesta u mesto i da se oduševljavamo energijom sa kojom se susrećemo tom prilikom. Moramo svi da stanemo da bi Srbija krenula.
Nema opravdanja tipa – ne mogu sâm sam, ostaću bez posla, lako je njima, itd. Neko je davno rekao – Ko hoće, nađe način, ko ne sme, nađe izgovor. Nikome nije lako. Kakvu poruku svi mi šaljemo prosvetnim radnicima ali i onima koji su zbog protesta ostali bez posla? Kako to da se i dalje povlačimo pred najgorima u zemlji?
Prosvetari su ostali bez plate, ali sa čistim obrazom. Živo me zanima šta će one njihove kolege koje normalno rade u nenormalno vreme, sutra da pričaju svojoj deci gde su bili i šta su radili u ovim istorijskim danima.
Sasvim slučajno sam se našao na jednom mestu gde je bio kompletan kadar jedne od srednjih škola u Boru. Naivno sam pitao jednu drugaricu koja radi kao profesor u toj školi šta slave, a ona mi je odgovorila – „Slavimo to što nismo primili platu, pumpamo“. Šta bi vrhovni opsenar dao da ima takve ljude uz sebe, a ne plaćene statiste. Rešenost tih ljudi da ne popuste nije moguće opisati rečima koje su poznate u srpskom jeziku. Takav stav i otpor niko ne može da pobedi. Niko i nikada.
Stalno su mi u mislima učitelji, nastavnici i profesori koji su u blokadi. Naročito oni iz OŠ Ivo Andrić u Rakovici, čiji su predstavnici bili gosti u DLZ. Ništa manje razmišljam i o svim onim divnim prosvetarima koji su budućnost dece i svoje profesije stavili na pijadestal slobode, iz ostalih osnovnih škola u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Čačku, Užicu, Lazarevcu…
Treće, Pete, Jovine i mnogih drugih gimnazija iz glavnog grada, ali i iz Bora, Zrenjanina, Valjeva, Šapca… Svakoga dana su bili na svojim radnim mestima. Nisu držali nastavu u učionicama, ali predavali su najvažnije lekcije i to ne samo svojim đacima, već svima nama.
Najveći deo naših prosvetnih radnika živi od svog poštenog posla, ali ne odustaje. NJihov prkos je mnogo veći od njegovog, opsenarevog, prezira i zato neće uspeti više nikada da ih uplaši, uceni i ponizi. Znaju da su u pravu, i ne spuštaju glavu pred izazovima.
Studentima i prosvetarima smo najpotrebniji upravo sada. Približava se taj 15. mart i veliki protest u Beogradu. Slušali smo ih sve ove dane, nedelje i mesece. Red je da ih poslušamo i u subotu i da ne dozvolimo da vrhovni opsenar uništi bunt koji je prisutan u celoj zemlji. Nikakve provokacije ne smemo da dopustimo. Opsenar će ubaciti svoje krvave plaćenike ne bi li, u svojoj bolesti, osigurao sebi još to malo vlasti što mu je ostalo, i optužiti studente. Ako već može da izmisli lažne akademce i ćacije u Pionirskom parku, šta mu je problem da organizuje svoje imbecile, poput onih u Novom Sadu.
Naša je obaveza prema studentima, ali i prosvetarima koji su ostali bez plata, da predstojeće subote budemo deo najvećeg skupa u istoriji Srbije. Moramo jasno i nedvosmisleno pokažemo svoj stav i da zaštitimo svoju decu od svake gadosti i pokvarenosti na koju je predmetna institucija spreman. Predmetna institucija je izabrao druga sredstva i igru, a na nama je da ga osujetimo.
#izVucicemose
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.