Izađimo na izbore, i rešićemo problem 1Foto: Luca Marziale / Danas

Ključ predstojećih izbora leži u dve stvari. Prva je izlaznost, a druga je kontrola. Ovoga puta ćemo o izlaznosti.

Šta je potrebno da bi ljudi izašli u velikom broju na biračka mesta? Pre svega i jedino to da se se svi suočimo sa onim sa čime imamo posla sve ove godine.

To su obmane, laži, spinovanja, poniženja, brutalnost i sve ono što Srbiju danas čini nedemokratskim i neslobodnim društvom.

Zar za izlazak na izbore nije dovoljno to što nam patriotske lekcije drži čovek koji se useljavao u državni stan od 100 i kusur kvadrata dok je na noši ginulo nedužno dete a na Košarama hrabri vojnici?

To čoveka sram nije.

Sećam se da se branio te davne 1999. godine pričom – Zar da kao ministar živim u garsonjeri?!

To je jedini srpski političar koji je u Skupštini Srbije rekao da će za jednog ubijenog Srbina stradati 100 Muslimana, a onda se buni kada mu neko kaže da je Hitler.

To je čovek koji je narod ubeđivao da će Srbi živeti u Velikoj Srbiji u okviru granica Karlovac, Karlobag, Ogulin, Virovitica, i to Srbima u Hrvatskoj. Danas kaže da nije to nikada rekao.

Srećom, internet je tu da ga demantuje.

Glasati protiv takvog čoveka je obaveza svakog zdravorazumnog punoletnog građanina i zbog toga što kupuje budućnost ove zemlje za 11.758 dinara i ako pobedi, uplatiće im još toliko. Šta je to ako nije kupovina glasova?

Zar naša deca vrede toliko? Ako mladi ne mogu da razumeju da će oni, zajedno sa nama koji preteknemo, vraćati te novce Kinezima.

Kada smo već kod Kineza, taj čovek nas prodaje njima kao da smo vreća krompira.

Nije u redu slagati se sa time i to podržavati. U redu je da dođu, ulože pare, rade i zarade, ali moraju da poštuju naše zakone, a ne da nam šutiraju u zadnjicu inženjere, premeštaju sela, uništavaju reke… A on ćuti i napada svakoga ko to pomene.

Taj čovek, poput Kineza, ne poštuje zakone države kojoj predsedava.

Svakodnevno krši Ustav naše Srbije.

Deli narodni novac kako se njemu sviđa.

Predsednik Srbije uzima iz državne kase i asfaltira lokalne puteve po Srbiji.

To ne govori o sposobnosti jednog čoveka, već o diktaturi tog istog čoveka i nesposobnosti svih onih ljudi koji je taj isti čovek postavio na mesto lokalnih funkcionera i direktora državnih preduzeća i ustanova.

Znam da je teško preseći i glasati protiv nekoga ko sebe predstavlja da gradi auto-puteve, zida bolnice i otvara fabrike.

Srbija gradi najskuplje auto-puteve na svetu.

Bolnice se podižu bez tendera, a fabrike koje otvara su prolazne stanice dok strani kapital ne nađe još jeftiniju radnu snagu od srpske. Laže nas o ekonomskoj situaciji kada god stigne.

Kada mu to odgovara, ne pominje BDP, a kada brani skupe kineske kredite, kaže da imamo para. U taj BDP ulazi i bakar koji Kinezi „izvoze“ u Kinu i zlato koji više nisu naši, već njihovi.

Imamo premijerku koje ne ume da govori, a kada uspe da sklopi prosto proširenu rečenicu, onda se divi tom čoveku ili vređa sve one koji nemaju idolopokloničko mišljenje o njemu.

Širi se sa svojom partnerkom po državnoj vili na Dedinju, dok se ostali pripadnici LGBT populacije u Srbiji kriju poput prokuženih. Srbija je jedina zemlja na svetu gde je i dalje na funkciji ministra neko za koga je utvrđeno da je plagirao doktorat.

U našoj zemlji ministar je i Vulin, kome je „tetka iz Kanade“ kupila stan. Familija naših ministara dobija poslove kao što svi mi ostali dobijamo omikron.

Onaj kauboj sa Uba priča o bahatosti najbogatijeg Srbina koji je kupio Fudbalski klub Sautempton, a on se ponaša kao vlasnik ženskog odbojkaškog kluba u koji nije uložio ni dinar svojih para, već novac građana Srbije.

U našoj zemlji se Lutrija kreči posle ponoći, a vo sa etiketama SNS okreće na državni praznik.

Gospodari laži i obmana prate ovu vlast u stopu. Jedan sa Dedinja zatupljuje naciju već tridesetak godina, a drugi sa kioska pokazuje da nije zaslužan srpskoga roda. I protiv toga se glasa 3. aprila.

Kao i protiv ljudske gnjide, kako sam sebe opisa jedan od njih, večitih marketinških stručnjaka, preletača najgore vrste, kolekcionara državnih apanaža.

Ako ovaj delić opisa trenutnog stanja u Srbiji nije dovoljan nekome da 3. aprila odvoji 30 minuta svog vremena, da izađe i da zaokruži nešto što se nalazi u izbornoj ponudi, onda nije problem u vlastima, već u nama. Odnosno, onda nije vlast u problemu, već mi.

#izVucicemose

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari