Predsednik sa 3% ljudskosti 1Foto: Radenko Topalović

Svakome iole razumnom biću trebalo je da pripadne muka kada je video predsednika Srbije Aleksandra Vučića kako poput voditelja na telešopu, u jeftinoj, ali pažljivo smišljenoj produkciji, predstavlja narodu jeftine proizvode iz njegove korpe.

Svestan toga kome se obraća i zašto je to uradio, osećam ogromnu potrebu da tu njegovu publiku stavim pod zaštitu, mada sam još svesniji da u tome neću uspeti. Majstor manipulacije kakav jeste, Vučić konstantno i gotovo prilikom svakog svojeg obraćanja, ponižava upravo one građane koji mu slepo veruju i koji će zbog tog parizera i dalje sa ogromnim zadovoljstvom zaokružiti broj sa njegovim imenom na predstojećim izborima.

Jasno je da je Vučiću do tih ljudi stalo kao do lanjskog snega i da ih već 12. godinu zloupotrebljava. Ti ljudi su poput kandži koje su „svezane“ za temelje njegove vlasti.

I to dokazuje da taj čovek ima ljudskosti taman onoliko koliko u tom parizeru ima procenata mesa, a to je tri odsto.

Sasvim slučajno sam naleteo na neku hranu za pse. Na deklaraciji piše da se radi o kompletnoj hrani za odrasle, hiper aktivne i radne pse svih rasa i veličina i da u njoj ima čak 30 odsto piletine i tune.

Deset puta više mesa od onog iz „predsednikovog parizera“. Čime to predsednik želi da nas nahrani? O tome šta je u preostalih 97 odsto tog parizera, bolje da i ne razmišljamo.

Predsednik Srbije je, verovatno, svoju korpu izreklamirao između dva gutljaja čuvenog i njemu omiljenog vina Petrus, za koje mnogi i ne znaju koliko košta, a košta.

Siguran sam da se taj parizer nikako ne slaže sa Petrusom, ali niti Vučić jede taj parizer, niti narod pije Petrus.

Teško da će doći do tog uparivanja, kao što je gotovo nemoguće da ljudi kojima će taj parizer mnogo značiti u životu ukapiraju u kakvom luksuzu živi njihov voljeni predsednik.

Vučić svesno, kao nedavno sa kineskim tablama, stavlja pod tepih stvarne probleme. To što će narod uspeti da uštedi čak 389,02 dinara iz njegove korpe, trebalo bi da zamaskira ozbiljne probleme koji će nastati prilikom poskupljenja koja nas očekuju u narednom periodu.

Radi se pre svega o poskupljenju struje i goriva koja će dovesti da masovnih dizanja cena mnogobrojnih proizvoda. Najavljeno je da će poskupeti i akcizna roba, odnosno alkohol i cigare. Zato ćemo jesti parizer sa tri odsto mesa.

Odvratan je način na koji Vučić tretira svoje biračko telo. I ovo nije prvi put. Kako on ponižava ljude, to niko u ovoj zemlji nije radio, čak ni Slobodan Milošević koji je besplatno delio hleb u centru Beograda.

I sve je kod njega politička kampanja. Nije ovo slučajno uradio. Pola sata je pričao o jeftinim proizvodima i kako će penzioneri dobiti po 20.000 dinara krajem novembra i početkom decembra.

I to baš neposredno pre termina u kojem opozicija traži vanredne parlamentarne i beogradske izbore. Za razliku od opozicije koje veruje da je uradila fenomenalan posao zviždanjem u parlamentu, Vučić uveliko arči i zloupotrebljava državne resurse za kampanju koja, realno, traje već 12 godina.

Sve ovo je još jedan dokaz da u Srbiji institucije ne postoje. Vučić je sve i svja. I to ne zato što je predsednik. Sutra može da bude predsednik Mesne zajednice Jajinci, ili trener Košarkaškog kluba Crvena Zvezda, svejedno je.

Uvek se pita, i uvek će se pitati samo on. O svemu odlučuje, pa eto i o ceni parizera. Ne znam kako bi se proveo da je otišao do pijace i da vidi samo cenu paradajza i paprika, ništa drugo. Ne dao Bog da uđe u mesaru. A, mesa nije bilo u njegovoj korpi. Pardon, jeste, i to tri odsto.

Mučeni ministar Tomislav Momirović je planirao da on bude taj koji će da obraduje narod. I bilo bi, iskreno, nekako primerenije i kulturnije da je on to uradio, ali neće se njegovo ime naći na glasačkim listićima, već Aleksandra Vučića. Zato je još jedan Tomislav morao da bude nasamaren.

Pametnog saveta nema. Mi se sprdamo sa tim parizerom, a Vučić dobro zna da u Srbiji žive ljudi kojima će taj parizer život značiti. U toj borbi on pobeđuje.

Pobeđivaće sve dok se svi mi zajedno ne budemo uozbiljili i politiku počeli da shvatamo mnogo ozbiljnije i konačno ukapiramo da se za slobodu moramo boriti.

Da li ćemo uspeti, to samo zavisi od nas. Kada to budemo prihvatili, možda nešto uspemo i da uradimo. Do tada, svako ko može neka izbegava „Vučićev parizer“, ne zbog njega, već zbog zdravlja.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari