Virus vučićitis 1Foto: Radenko Topalović

Kada sam se pre nedelju dana, na istom ovom mestu, „izvinio“ Aleksandru Vučiću što sam, ne samo pomislio, već i rekao da je lud, naravno da sam to uradio sarkastično i uz nekoliko dokaza te njegove „normalnosti“.

Sedam dana kasnije još sam čvršći u stavu da našem predsedniku nije dobro?

Evo, odmah, i krucijalnog dokaza, i to kroz pitanje. Zašto je Simo Spasić i dalje na slobodi? Čovek megafon, osuđivani silovatelj, pretio je ponavljanjem istog krivičnog dela zbog kojeg je bio na višegodišnjoj robiji. U dobro poznatoj prepisci sa kolegom Ivanom Ivanovićem, ovaj megafon Aleksandra Vučića je pretio silovanjem ženskim članovima porodice našeg poznatog TV voditelja.

Na Ivanovićevo pitanje predsedniku i premijerki Srbije o tome kako gledaju na pretnju Sima Spasića da će da mu siluje ćerku, dotični silovatelj je odgovorio da nije mislio da će da mu siluje ćerku već suprugu, svastiku i koga sve još. Znači, ne samo da je osuđeni silovatelj pretio, nego je i priznao da je pretio.

Umesto da odmah bude kažnjen i procesuiran, Simo je nekoliko dana kasnije pozvan da da izjavu i to je to. Sada bi Ivanović trebalo da se sudi sa budalom, umesto da neko od tih hrabrih tužilaca, kojih ima u Srbiji, pokrene postupak, strpa tu spodobu u ustanovu zatvorenog tipa i skloni ga sa ulice.

Umesto toga, eno ga Simo, sa sve megafonom, i dalje na ulicama i nastavlja da vređa i preti. I sada mi imamo situaciju da naš predsednik ne reaguje na ovako nešto samo zato što putem tog megafona Simo širi ljubav prema njemu. I neka mi neko kaže da je to normalno. Nije li ovo bolesno?

U nekoj normalnoj državi Simo bi bio kastriran, poput pasa i mačaka sa ulica. Pri tom, izvinjavam se svim tim divnim stvorenjima, jer mi nije bila namera da ih vređam tako što bi ih uporedio sa Simom. S druge strane, imam razumevanje za bol Sima Spasića koji se tiče sudbine njegovih rođaka nestalih na Kosovu. To, međutim, nije opravdanje za ono što radi. Ta bol je bila prisutna i kada je silovao suprugu i kada je pretio Ivanovićevoj ženi i njenoj sestri. Ne može to da bude opravdanje. Ako se na to poziva, onda zatvor nije solucija, već ona druga ustanova zatvorenog tipa.

Sve me ovo podseća na situaciju kada je pijani manijak napao moju majku zbog onoga što pišem i govorim. Izvesni Dragan Đurić, zvani Gaša, krenuo je ka njoj da je udari, ali se samozaneo i omašio. Zadovoljio se time što joj je poručio da joj „sina treba obesiti“. I znate šta se desilo? Gaša je prošao isto kao i Simo. Pozvan je u policiju gde mu je rečeno da se smiri.

Jedan od poznanika, koji radi u policiji u Boru gde se napad desio, sreo je moju majku na ulici i rekao – Tetka Bobo, ne brinite ništa, taj vas više neće napasti. I lepo je što se moja majka osetila mirnije posle tih reči, ali nije normalno da Gaša i Sima nisu sklonjeni sa ulica. Nisu sklonjeni samo zato što su članovi Srpske napredne stranke. Budale, poput Gaše i Sima, koji na bilo koji način prete Vučiću, odmah bivaju otkriveni i uhapšeni. Neki završe u zatvoru, neki u bolnici, a jedan je preminuo u zatvoru.

Sve se na kraju svede da ono što smo Marko Vidojković i ja doživeli u Tužilaštvu povodom prijave protiv Aleksandra Šapića, koji nam je pretio „čupanjem srca“. Došli smo tako nas dvojica kod tužiteljke i ona je sa vrata krenula da nas ubeđuje da je Šapić ok lik, da je dobar, da on to nikada ne bi uradio, da je bio iznerviran i da mi povučemo tu prijavu. Naravno da nismo prihvatili i pristali, ali onda je ona presekla tako što je našu prijavu odbacila.

Svi mi, kojima mesecima raznorazne budale i botovi režima prete, treba da se uzdamo u to da su Simo, Gaša, Šapić i svi ostali – ok likovi koji su više nego dobri, nego smo ih eto mi uznemirili. A na krovu cele te konstrukcije sedi Vučić, koji se oblizuje i seiri nad našom nemogućnošću da se pred institucijama izborimo za pravdu.

U Vučićevoj Srbiji je dakle sasvim ok vređati i pretiti svima koji mu nisu po volji. Važno je imati člansku kartu SNS ili megafon kojim se širi ljubav prema predsedniku. To što je neko silovatelj, pijanica ili nasilnik ništa ne smeta, jer je ljubav prema Vučiću jača od svakog postojećeg Zakona. Plus na sve to višestruki osuđivani kriminalac se pojavljuje u školi i to u okviru nekog spota. Da ovo ludilo da ne postoji kao pojam u nauci, slobodno bi moglo da bude zavedeno pod imenom našeg predsednika – Vučićitis, jedinstven oblik nenormalnog ponašanja koje se širi poput virusa ili bakterije.

#izVucicemose

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari