
Manje više, svi mi znamo ko je i kakav Aleksandar Vučić. Ono što može da se stavi pod kategoriju iznenađenja, međutim, jeste njegovo ponašanje uoči odlaska sa vlasti koje je u toku, a ono je bez trunke dostojanstva.
Poput neke babe narikače, što sa Instagrama, što sa televizija, dodiruje ljudsko dno kuknjavom i samosažaljevanjem. Ništa mu ne polazi za rukom. Tri vrhunska spina je pokušao da iskoristi ne bi li promenio rezultat na terenu. Najpre je krenuo u kampanju za jeftine stanove za mlade. Otkačen je tako brutalno da ga to verovatno i danas boli. Drugi je bio vezan za sankcije NIS-u. Dizao je tenziju, glumatao veliku zabrinutost, uznemiravao javnost, i ništa. Ta tema je toliko bitna i važna za Srbiju da je u dva sata nastupa na Hepiju, kod sopstvenog lakeja Milomira Marića, nijednom rečju nije pomenuo NIS i sankcije. Na kraju je pokušao sa pričom o savetodavnom referendumu zaigra naspram onih koji su često umeli u proteklih 13 godina da nasednu na njegove fore i fazone. Mislim na opoziciju. Nije uspelo, niko se nije upecao.
Kada sve ovo nije prošlo, e onda je počeo da nariče, i ne on sam, nego i cela njegova bulumenta – „Hoće da me ubiju!“ Toliko su bedni i jadni da izjavu nekog starijeg čoveka sa protesta ispred RTS-a, na koji su studenti pozvali, ti bestidnici i nemaoci morala iskoristili da okrive studente da je suština njihovog programa „ubiti Vučića“. Čovek je citirao repliku iz čuvenog filma „Maratonci trče počasni krug“ – „Bio je dugačak čovek“.
Iskoristio je to mastermaind i dva sata na Hepiju i pozivao na ubistvo sebe. Ubijte me, samo je to ponavljao pokušavajući da izvuče sažaljenje nad svojom sudbinom.
Želim jasno i glasno da naglasim da niko ne sme ni da pomisli na takav scenario, naročito imajući u vidu da je Srbija zemlja koja je dozvolila da bude ubijen jedan Zoran Đinđić. Niko nema pravo, naročito onaj koji se napio od sreća kada je Đinđić streljan, da se sa tim stvarima igra. Sa time nema šale. Niko ne želi, niti će bilo ko bilo kakvo zlodelo, vično naprednjacima i lojalistima, da sprovede u ovoj zemlji.
Samo što suzu nije pustio osedeli predsednik nad svojom sudbinom. Zna da je kraj, ali nema ono malo kuraži da bude baja do kraja. Svi ga ruše. Najviše oni sa Zapada, pa onda iz regiona. A, on, mukica naša, ne spava, ne jede, ne pije, da bi nama bilo bolje. Hoće čovek da završi u udžbenicima. Ne kapira da je svoje mesto na stranicama tamne istorije Srbije davno zaslužio.
Neke od najznačajnijih stranica te knjige o uništenju Srbije i srpskog naroda biće posvećene njemu.
Za njega je rušenje ustavnog poretka činjenica da je mladost Srbije na ulicama. To što je gaze i povlačene noževe na nju, to je za najboljeg studenta Pravnog fakulteta, al’ za malo, normalna reakcija onih koji idu svojim poslom od tačke A do tačke B. On je podstrekač i krivac za svaki od tih napada. Vazduh jednom nije udahnuo, a da Ustav nije prekršio, a studente krivi.
Pozvao je pre neki dan na smirivanje tenzija u društvu uz napomenu da će i sam da povede računa o načinu na koji se izražava. Dan posle toga, toliko je poveo računa da je advokate koji su izglasali obustavu rada je nazvao – ruljom. Odakle jednom predsedniku takva reč u rečniku? Dok je normalan svet živeo neki svoj mladalački život, on je u Šešeljevom šinjelu snivao radikalske snove. U tim snovima je uvek bila prisutna ta reč. Ona je, međutim, u interpretaciji Vučićevog političkog oca zvučala malo drugačije – „Vulja“, ali ju je on veoma dobro razumeo. Sećam se da je davnim devedesetih Šešelj za studente rekao da su – „Vazuvavena vulja“. Šta je preostalo nekome koga su kao mladog nazvali „hulja“, da druge oslovljava sa „rulja“.
Vučića, elem, niko ne želi da ubije. Ako imam pravo na lično izjašnjavanja, ja bih voleo da ga vidim uhapšenog, jer rekonstrukcija i otvaranje Železničke stanice u Novom Sadu, a da radovi nisu završeni, nije bilo moguće bez njegovog miga.
Ko zna, možda će Goran Vesić nešto od toga da kaže na suđenju, ali je važno saznati i zašto je kilometar auto-puta Šabac – Ruma koštao 20,5 miliona evra, zašto se srušio helikopter, kako to da su nestali snimci sa naplatne stanice kod Doljevca, šta bi sa Kokezom, Vulinovom tetkom, Malim fantomom…
On je jedini koji zna odgovore na sva ta pitanja i zbog toga, punim glasom i iz petnih žila šaljem apel nadležnim institucijama – Uhapsite Vučića!
#izVucicemose
Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na X nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.