Vučić je otvorio aferu oko „bus-plusa“. Preciznije, tužilaštvo je inspektorima za privredni kriminal pri beogradskoj policiji „prosledilo krivičnu prijavu, podnetu zbog sumnje da je sistem bus-plus uveden preko nameštenog tendera, čime je naneta šteta građanima Beograda“.

Ovo je jedna od najvažnijih političkih vesti u poslednja 24 sata, plasirana preko jednog provladinog tabloida. Nismo je, dakle, saznali iz saopštenja za javnost Republičkog javnog tužilaštva ili MUP-a Srbije. Za informacije o borbi protiv korupcije, prema svim istraživanjima jednoj od tema koje najviše zanimaju građane bez obzira na politički ili socijalni bekgraund, morate se obratiti žutoj štampi. Morate kupiti primerak te novine ili otići na internet sajt. Nije loše za podizanje čitanosti, što vodi, pored direktnog keša od prodaje, i povećanim prihodima od oglašavanja. Nema šta, dobar biznis plan. I to baš onih koji se ovih dana na sav glas žale zbog nelojalne konkurencije nekih bivših provladinih. Crno i žuto, stopljeno.

Medijski ratovi ovde su, realno, najmanje važni. I sada ćemo zagaziti na zaista opasan teren. Jer ko posumnja u moralni asketizam Vučića i naprednjaka odmah biva proglašen za slugu tajkuna.

Udar na „bus-plus“ je udar na Dragana Đilasa, budućeg lidera DS. Pa čak i da je motivacija Tužilaštva i MUP potpuno čista, posledice afere će pre biti političke nego pravosudne. Politika u Srbiji ima toliku brzinu da je jasnu sliku nemoguće videti, a o efikasnosti pravosuđa svi sve znamo. Vlastodršci emituju bombastičnu informaciju preko medija, računajući upravo na politički rezultat priče. A to je degradacija Đilasa, kojeg nisu dirali svih onih meseci neizvesne izborne trke u DS, i samim tim degradacija demokrata. Kada na to dodamo uglavnom medijsku kriminalizaciju te stranke na svim nivoima, zapitajmo se šta je politički cilj? Svođenje DS na 15 odsto podrške opredeljenih birača (na manje od toga, kažu stručni ljudi, demokrate sve i da hoće ne mogu da padnu). A, šta s tim? SNS postaje neprikosnoveni gospodar Srbije koji može da bira političke partnere po slobodnom nahođenju i metodu, novim izborima ili „prekomponovanjem“ u Skupštini Srbije. Kada? Verovatno na proleće, najkasnije za godinu dana, kada dobijemo datum pregovora s EU i Dačić više ne bude potreban Briselu i Vašingtonu za rešavanje Kosova. Pa, nije se premijer tek tako vezao za Tačija. Sada je mnogo važan faktor Zapadu, kooperativan i konstruktivan. Faktor stabilnosti. A kad mu prođe „upotrebna vrednost“, Vučić će imati odrešene ruke da bira – Đilas ili Dačić.

Demokrate znaju za ovaj plan, kojim nimalo nisu oduševljene, ali ne bi se reklo da išta čine da ga preduprede. Umesto nuđenja jasne vizije s održivom alternativom politici vlasti, te dnevnim koracima u tom pravcu, oni svoje delovanje svode što na samosažaljenje zbog „linča“ kojem su izloženi, očekujući valjda široku javnu podršku (koje nema jer je nisu zaslužili), što na priču o socijalnoj pomoći, obrazovanju, poljoprivredi i energetici. To nije politika. Ili, bar, to ne može biti kompletna politika jedne velike, nekada pobedničke stranke. To je bezidejnost, kukavičluk, neproduktivni populizam – nastavak svega što je dovelo DS do izbornog poraza.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari