Ave, Igore 1

Daleko od toga da je srpska košarka imuna na klubaške obračune ispod pojasa, politička mešetaranja, menadžerske ujdurme, sudijske igrokaze, trange-frange kombinacije, „porodične“ obračune, huliganske pirove, finansijski kriminal… i druge pošasti fudbala našeg nasušnog, ali su joj makar izbori selektora „čistiji“. Logičniji i u ogromnom broju slučajeva prijemčiviji naciji.

Primer Igora Kokoškova potvrđuje nepisano pravilo da „orlove“ pod obručima vode ljudi čije su profesionalne preporuke toliko jake da bi svako drugi zaokružio njihovo ime. Da je odluci predsednika Saveza Predraga Danilovića prethodila ulična anketa sigurno bi slučajni prolaznici izglasali prvog neamerikanca na mestu glavnog trenera jednog NBA tima.

Da je KSS konsultovao medije pre prekookeanskog poziva 47-godišnjem stručnjaku iz Banatskog Brestovca nema dileme da bi aklamativno stali iza čoveka čije su znanje, posvećenost poslu i ambicioznost doneli jedino evropsko zlato „maloj“ Sloveniji, a pre toga od autsajderske Gruzije učinili respektabilnu selekciju. Da je traženo mišljenje njegovim kolegama teško da bi se našao neko protivan dovođenju nekada najmlađeg trenera u istoriji jugoslovenske košarke. Obe ruke bi podigli i svi njegovi bivši učenici iz preameričke faze karijere, jer se u tim krugovima pamte Igorova spremnost za učenjem od boljih i pobednički mentalitet.

Kao što su gladijatori ponizno i sa strahopoštovanjem pozdravljali rimske imperatore pred svoje borbe, tako se ovdašnji plebs i elita poslednjih dana klanjaju zemljaku čijem se radu onomad gromoglasno divio i bivši predsednik SAD Barak Obama. Kao retko koji fudbalski selektor Kokoškov je dobio blanko poverenje i podršku javnosti u otadžbini, a to mu samo može olakšati paralelni slalom kroz obaveze u stručnom štabu Sakramento Kingsa i za komandnom tablom nacionalnog tima. Sve ostalo je do njegovih veština, a toga je dugačak spisak. Očekivanja još više, jer naš narod očas posla okrene ćurak ako podbaciš, kao što se desilo ovog leta desilo Jokiću, Marjanovića, Lučića, Micića, Bjelici, Raduljici i ostatku sastava projektovanog za (najmanje) vicešampiona Mundobasketa.

Poput Dušana Ivkovića, Željka Obradovića, Aleksandra Đorđevića… od starta voljeni i poštovani Kokoškov savršeno je svestan težine rezultatskog bremena i trenutka, pa se u svakoj reči njegovih novijih intervjua čitaju zahvalnost na dobijenom daru i rešenost da od Srbije ponovo napravi košarkašku strah i trepet. Sačekajmo još dela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari