Gledaj globalno, delaj lokalno 1Foto: Privatna arhiva

Kao što sam ispovedio pre par tekstova, otkad je u Srbiji počela žurka kineskog virusa ne gledam konferencije za štampu Kralja cirkusa nakaza.

To nije bio rezultat svesne odluke već odbrane organizma od odvratnosti. Kao kolateralna šteta pali su i sadržaji u kojima se Kralj cirkusa nakaza (mogao bih da u nastavku teksta pišem skraćenicu KCN ali oslobađa me duhovnog tereta kada otkucam celu funkciju) neizbežno mora pojaviti poput Utiska nedelje, dnevnika televizije N1 (početka, u svakom slučaju), a da sam ranije gledao Kesića ne bi se ni on dobro proveo (ne mogu da odgovorim, inače, zašto ga nisam gledao, budući da volim njegov tip humora – parodično ravnu liniju koja povremeno ili skače u vičući apsurd ili u manifeste lišene ironije). Mada se moja odbojnost prisutna prilikom časova mržnje prema svojim podanicima koju emituje Kralj cirkusa nakaza ne javlja u toj meri kada se radi o ostalim, pojedinačnim atrakcijama, ne gledam ni njih, kao ni partijski ili svim vlastima podobni doktorski kadar. Informacije vezane za događaje u zemlji u kojoj mi je trajna adresa stanovanja dobijam iz pisanih izvora, dok, kada malo obratim pažnju na televizijski program, par desetina minuta gledanja odlazi kanalima sa uglavnom engleskog govornog područja. Tamo me ponekad sačeka predsedavajući konferencije Kraljeva cirkusa nakaza ali on je daleko, preko velike vode, te ga i dalje posmatram iz pozicije blažene radoznalosti.

Dakle, omiljeni način razgovora sa novinarima Donalda Trampa već godinama je zaustavljanje i dovikivanje tokom prolaska od dvorišnih vrata Bele kuće do helikoptera koji samo što nije poleteo sa travnjaka. Jer, on jako žuri ka važnim obavezama, gotovo ezoterijski neshvatljivim za male medijske ljude sa mikrofonima, i nema druge nego da kroz bubnjanje rotirajuće elise dobiju tek neku prostorečeničnu mudrost inače čuvanu za tviter nalog. Međutim, otkako je kineska žurka zahvatila SAD, Tramp je počeo da drži dugačke konferencije za medije. I, kad smo već kod tvitera, tamo se hvali da gledanost njegovog rijaliti programa „razbija“ sve više i više. Ne baš tim rečima ali mrzi me da proveravam. Ne mrzi me, pak, da ispišem transkript Trampovog razgovora sa jednom „navalantnom“ novinarkom (reference su mi bajate – kažem, zaturio sam negde svoju propusnicu sa cirkus). Inače, novinari prema Trampu kritičkih medija navodno su prestali da posećuju njegove nastupe i o bitnim stvarima obaveštavaju svoje gledaoce/čitaoce nakon razgovora sa doktorskim timom ili nižim zvaničnicima koji se drže dosadnih podataka.

Gledaj globalno, delaj lokalno 2
Foto: AP/ Alex Brandon

Kako god, dok su još dolazili, jedan simptomatičan razgovor za mentalni virus koji je zahvatio planetu tokom protekle decenije tekao je ovako:

TRAMP: Izvolite.

NOVINARKA: Hvala, g. predsedniče. Imam dva pitanja. Govorili ste da, po vašem mišljenju, mnogo opreme koju guverneri država traže nije zapravo neophodno. Rekli ste da Njujorku neće biti…

TRAMP: Nisam to rekao.

NOVINARKA: …potrebno trideset hiljada respiratora…

TRAMP: Nisam to rekao.

NOVINARKA: Rekli ste kod…

TRAMP: Nisam to rekao.

NOVINARKA: …Šona Henitija na kanalu Foks Njuz.

TRAMP: Znate, zašto vi ljudi ne biste…

NOVINARKA: Rekli ste…

TRAMP: Zašto ne biste bili malo pozitivniji? Uvek je, „daj da ga sredimo“…

NOVINARKA: Moje pitanje je…

TRAMP: „Da ga sredimo, da ga sredimo“… I, znate šta, zato više niko ne veruje medijima. Zato ljudi…

NOVINARKA: Moje pitanje je, kako će to uticati na…

TRAMP: Izvinjavam se, niste me saslušali. Zato ste vi nekada radili za Tajms a sada radite za nekog drugog. Gledajte, da vam kažem ja nešto. Budite prijatni.

NOVINARKA: G. predsedniče, moje pitanje je…

TRAMP: Nemojte se ponašati preteći. Budite prijatni.

Novinarka je na kraju postavila pitanje i odgovor je bio sastavljen od hvalisanja količinom respiratora koji se u tom trenutku proizvode te navođenja glasina koje je čuo iz nekakvog skladišta odakle mu je javljeno da na hiljade „generatora“ nije podeljeno. Drugo pitanje nije joj dozvoljeno da postavi jer „ne bi bilo u redu prema ostalim novinarima“. Koji minut kasnije, na CNN-u je išao prilog o njujorškim bolničarima koji pokazuju kako izgleda intubiranje pacijenta te da tu radnju obavljaju ceo dan noseći jednu masku i jedan par rukavica. I, što bi rekao Tramp, znate šta… Ti ljudi, uz kolege iz Italije, Španije, Francuske, neprestano izlaze licem, imenom i prezimenom u javnost i glasno govore o problemima sa kojima se suočavaju. Zato, zapravo, i zaslužuju aplauze sa terasa od strane građana koji tačno znaju kome se aplaudira te da taj čin u isto vreme ima i protestni, za vlast opominjući podtekst. U Srbiji se aplaudira vojsci skrivenih mučenika, ućutanih u strahu od režimskih nameštenika u direktorskim foteljama bolnica.

Skok ka BBC-ju odveo me je do priloga u kojem je bilo reči o samoukidanju mađarskog parlamenta, Orbanovoj vlasti ukazima i uvođenju kazni od pet godina zatvora za širenje lažnih vesti. Ukoliko prijatni ljudi što pre ne počnu da delaju protivno svojoj prirodi, virusi poput korone će biti jedan od manjih problema ove planete.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari