Dve i više Srbija 1Foto: Luca Marziale / Danas

Od devedesetih godina 20. veka, Slobodana Miloševića, ratova i raspada SFRJ, postoji narativ o „dve Srbije“. Prva je bila za vlast, Miloševića, ratove i ratne zločine ili podržavala ili nije želela da vidi.

Druga je bila protiv vlasti, Miloševićeve politike, ratova i zločina. Takva podela mi se nikada nije dopadala, pošto pojednostavljuje komplikovane stvari.

Pored toga, zar nije normalno da postoje različiti stavovi i mišljenja, znači ne samo dve već i tri, pedeset, sto… Srbija? Nastavimo ipak s popularnim i lako razumljivim pojednostavljenim posmatranjem naše stvarnosti.

Da li ste juče, 1.novembra, bili među onim građanima Srbije koji su gledali ka severu Kosova i pratili šta će se desiti na dan kada je istekao rok koje su vlasti u Prištini dale za preregistraciju srpskih na kosovske tablice?

Ili ste možda bili među onim građanima koji su najpre proveravali da li im radijatori topli pošto je konačno počelo centralno grejanje u Beogradu i većem delu zemlje? Da li su i to dve Srbije?
Uprkos međunarodnim pritiscima, Vlada Aljbina Kurtija saopštila je da odlaganja registracije neće biti, odnosno da će do 21. novembra građani sa srpskim tablicama biti opominjani, a posle sledi kažnjavanje.

Beograd oštro negoduje, „Srpska lista“ najavljuje odlučan odgovor i reakciju. Automatski se rađa strah od mogućih nemira, sukoba, blokada…

Između Hondurasa i Salvadora je 1969. izbio „fudbalski rat“, a ukoliko, daleko bilo, dođe do oružanog sukoba kosovskih Srba i Albanaca zbog registarskih tablica, biće to zaista slučaj za duboku analizu.

Ne samo političku.

Razmislimo na trenutak trezveno. Srbija se s Kosova povukla 1999. Od tada državni organi na Kosovu ne postoje zvanično. Poslednjih godina Srbi su se integrisali u kosovsku policiju i sudstvo, „Srpska lista“ je godinama deo svih vlada Kosova.

To sve može, a registarske tablice ne mogu? Srbija je Kinezima faktički poklonila rudna bogatstva, Rusima NIS, Arapima plodnu zemlju, Rio Tintu će dati Jadar, Francuzima aerodrom Beograd… Sve to može, ali RKS tablice su katastrofa.

Kosovo više nije dovoljno za zaluđivanje naroda, stiže nam zima, rat u Ukrajini ceo svet doveo u krizu zbog energenata i hrane.

Da li ćemo se i mi smrzavati i gladovati? Neko sigurno hoće. Budimo opet trezveni i prisetimo se meteorolozi kažu najoštrije zime od početka ovog veka. Zima 2011-12. godine. To zlo vreme pre vladavine „njega“ i SNS, kada nismo imali ni Sunca ni Meseca, ni plata ni penzija, škola, bolnica, puteva…

Te zime smo imali sneg od 25. januara do 26. februara 2012. i čak 20 vezanih dana tokom kojih je maksimalna dnevna temperatura bila u minusu. U Novom Sadu i Negotinu, 9. februara 2012. bilo minus 27 stepeni. Sava i Dunav se zaledili. Ali, imali smo i struju i grejanje.

U Beogradu zbog ledenih noći grejali i noću, a nismo bili na listi 10 najzagađenijih gradova sveta. Kako je to moguće?

Sada, 10 godina vladavine AV i SNS Srbiji su doneli prljav vazduh, zagađenu vodu u dobrom delu zemlje, uvozimo mleko i struju, a mnogi se i dalje pitaju – ko ako ne Vučić?

I brinu ih registarske tablice na Kosovu. Razumem ja Srbe na Kosovu, nije im lako da žive u neprijateljskom okruženju, ne žele da odustanu od još jednog simbola države Srbije, ali da li nam je bitniji vazduh koji sve teže udišemo ili registarske tablice?

Kada smo kod registarskih tablica, zašto se one u Srbiji obnavljaju svake godine? Budžet mora biti pun.

Sećam li se ja zime 2012? Sa zadovoljstvom. U februaru sam iz Beograda u kome je sneg bio do kolena otputovala u Šarm el Šeik, Crveno more, sunce, plaže i 30 stepeni.

Stavovi autora u rubrici Dijalog ne odražavaju nužno uređivačku politiku Danasa.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari