Sve što je lepo kratko traje, pa se tako i moj odmor završio. Odmah moram da priznam, pasoš bi me svakako odao, provela sam ga u inostranstvu. U Turskoj, u Marmarisu. Priznajem, nije mi bilo lako. Grizla me savest što teško zarađene evre trošim u inostranstvu umesto u rodnoj Srbijici, ali ko priznaje valjda mu se i dalje pola prašta.

Pakujem se tako ja za odlazak u Marmaris, pre oko dve nedelje, kad sa malog ekrana stiže vest sa sednice Vlade Srbije. Premijer Aleksandar Vučić apelovao je na ministre da odmor provode u Srbiji, tako pokažu ekonomski patriotizam i pruže primer građanima. Odmah sam se štrecnula. Jednom rukom počinjem da vadim stvari iz već punog kofera, drugom zovem turističku agenciju, raspitujem se mogu li da otkažem Marmaris i dobijem neko mesto u Srbiji, može i Borsko jezero, ne pravim pitanje, kad ne vredi. Kasno je bilo. Avion je poletao za oko 12 sati. Brzo dođoh k sebi: „Čekaj, Safeta, pa ti, Alahu hvala, nisi član Vlade i na tebe se Vučićev apel ne odnosi.“ Pao mi je kamen sa srca. Otišla sam u Marmaris, divno se provela, ali savest mi nije dala mira. Zašto letujem u Turskoj umesto u rodnoj Srbijici? Imam li u sebi taj ekonomski patriotizam? Trunčicu bar?

U svoju i odbranu svih koji letuju van zemlje, moram najpre da navedem da postoji nešto što se zove pravo da svoj pošteno zarađen novac trošite gde i kako hoćete. Pored toga, mnogi od nas vole da letnji odmor provode na moru. Srbija, svi znamo, nažalost, nema more. Onda smo mi koji volimo more prinuđeni da idemo u inostranstvo. Ja imam i zdravstveno opravdanje, operisala sam diskus herniju, pa moram da plivam, a more je za to najbolje. Ako treba i lekarsko uverenje mogu da priložim u svoju „odbranu“. U redu, Srbija nema more, ali šta je sa njenim lepotama – planinama, rekama, jezerima, banjama, selima, akva-parkovima… zašto tamo mi „sumnjivci“ ne provodimo odmor i pare ostavljamo u svojoj zemlji? Letovanje na planini bi sigurno bilo lepo. Mnogi to vole, ali, izvinite, meni je to kao sarma bez mesa. Može se jesti, ali zašto ako možeš s mesom? A kad je leto, red je da se ide na more. Uz to, moje skromno iskustvo sa planinama Srbije, Zlatiborom i Kopaonikom, pokazuje da su mnogo skupe. Banje? Bila pre nekoliko godina u dve i koštalo me više nego letovanje u Šarm el Šeiku. Sad znači ja treba da budem ekonomski patriota i ostavljam pare u Srbiji, a ovde treba da me gule? Pa ako sam patriota, nisam budala. Sela Srbije? Sigurno je dražesno provesti vikend na selu, ali šta raditi posle dva dana? Uostalom, da selo valja, ne bi svi sa njega bežali.

Vučićev apel ipak ima smisla i ne treba ga shvatati samo kao demagogiju. Poželjno je da građani kupuju proizvode svoje zemlje i na tome se ne insistira samo u Srbiji, već svuda. Iz poznatih razloga, ekonomski patriotizam buja i u Rusiji. A njihovi „prirodni neprijatelji“ Ameri, što oni znaju da se „gube“ parolama „kupuj američko“. I ja sam ekonomski patriota, ali ukoliko mi cena i kvalitet odgovaraju. Tako, na primer, kupujem samo pazarski džins. Kvalitetan, jevtin i iz mog zavičaja. Da me Kelvin Klajn lično moli, njegov ne bih kupila. Ne samo to. Najradije kupujem na pijaci, od seljaka voće i povrće, a od preprodavaca ostalo. Jeste to uglavnom siva ekonomija, ali, molim lepo, to je najdirektnija pomoć poljoprivrednicima i nezaposlenim građanima Srbije koji preživljavaju od preprodaje. Ako to nije patriotizam, ne znam šta je.

Ali, postoji ‘sitan’ problem, Srbija ima malo kvalitetnih i cenama povoljnih proizvoda. Turizam nije izuzetak, te tu patriotizam ne pomaže. Zato već počinjem da štedim za sledeće leto i Bodrum, inšala.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari