Ponovo rade Skupština i šerpe 1Safeta Biševac

„Mi u Srbiji od Karađorđa, preko Miloša, Aleksandra, Tita, Miloševića i Tadića do danas, ne uspevamo da vladavinu vlastodržaca i njihove svite i proizvoljnu primenu zakona zamenimo vladavinom institucija koje zakone primenjuje prema svima jednako. Mi malo stariji pamtimo da je još Josip Broz Tito govorio da se ne moramo držati zakona ko pijan plota. Ni vlastodršci što su došli posle njega nisu u tom pogledu ništa promenili“.

Ovo je za Danas nedavno izjavio advokat Aleksandar Lojpur. Teško da bi se išta moglo zameriti ovoj izjavi i nije Lojpur ni prvi ni poslednji koji zastupa ovu tezu. Vanredno stanje uvedeno zbog suzbijanja širenja virusa kovid 19 idealna je prilika da se ponovo uverimo u kakvoj zemlji živimo.

Prema mišljenju mnogih pravnih stručnjaka vanredno stanje je uvedeno na sumnjiv način, neki tvrde uz kršenje Ustava. Vanredne mere su sigurno bile i još su neophodne, ali mogle su da budu uvedene i sprovođene i po Zakonu o smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju vanrednim situacijama. Ali, vanredno stanje deluje moćnije.

Omogućava da „jedan čovek“ pompezno potpisuje naredbe, dramatično se obraća javnosti, nosi respiratore, preti, obećava, kritikuje, hvali… A izbori uskoro.

Ustavom zagarantovana prava građana sumnjivo su poštovana, neki tvrde kršena.

Neki „neposlušni“ hapšeni, novčano kažnjavani, drugi „samo“ opominjani i „targetirani“. Uvek se tešimo da može da bude gore i da se slične stvari svuda dešavaju. Zaista sve evropske i ostale države sprovode manje ili više rigorozne mere protiv pandemije. Ali, razlike u načinu sprovođenje su očigledne.

Retke su zemlje imale to zadovoljstvo da im predsednik nosi medicinsku i zaštitnu opremu, obećava da će lično da poleti avionom i ode po respiratore koje nam je neko nepoznat blokirao.

Pojedine političke partije i udruženja su najavili obraćanje Ustavnom sudu Srbije za ocenu ustavnosti uvedenog vanrednog stanja i sprovedenih mera. Šta mislite da li će Ustavni sud Srbije reagovati i kako?

Čak je i Ustavni sud BiH presudio da mere zabrane kretanja u većem entitetu Federaciji, predstavlja kršenje prava građana. A susedna BiH često nam služi za utehu – ima i lošijih, komplikovanijih i nefunkcionalnijih država.

Da li smo na kraju početka ili početku kraja epidemije još se ne zna, ali mere se neobično brzo ublažavaju. Srbija je, čini mi se, na početku kasnila sa donošenjem mera, a sada kao da brza sa njihovim ublažavanjem i ukidanjem.

U okviru normalizacije, ponovo radi Skupština, a pred poslanicima je lak zadatak da aminuju uredbe i mere Vlade Srbije uvedene u pokušaju suzbijanja širenja virusa. Uz neizbežne panegirike predsedniku.

Ponovo se od 20.05 sati čuju šerpe, lonci, poklopci, zvižduci, nezadovoljnih građana Beograda i još nekih gradova Srbije. Nekima od nas koji se sećamo sličnih akcija krajem devedesetih verovatno se čini da su aktuelne slabije, ali malo li je za vanredno stanje?

Sama činjenica da su se nezadovoljni građani probudili i pobunili, značajna je jer pokazuje da u ovoj zemlji prkos uvek postoji.

I najopasniji je kada nema ko da ga kanališe. Šerpe, lonci i poklopci Vučića sigurno ne mogu da sruše, ali više je nego očigledno da je čuo nezadovoljne i da mu se nimalo ne sviđa. Po ko zna koji put, SNS odgovara krajnje neoriginalno – kopijom. Opštinsku odbori najavljuju „kontru“, u isto vreme.

Kakva će to kakofonija biti, aplauzi, zvižduci, šerpe, lonci, „Marš na Drinu“, Rundekova „Ay Carmela“, „Zemlja“ EKV, Balaševićevo „Dno dna“… Korona nam je zaista manji problem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari