Raspevana jesen 1Foto: Luca Marziale / Danas

U neka ne tako davna vremena, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka, radio je bio vrlo popularan medij, a Radio Šabac u Srbiji među slušanijim.

Ta radio stanica je bila poznata po narodnoj muzici, emisijama pozdrava i želja, kontakt programima…

Gde god da kreneš autobusom tada po zemlji Srbiji, a i dalje po komšijskim delovima Jugoslavije, najčešće se Radio Šabac slušao.

Meni je to bila prilika da čujem muziku koju inače nisam slušala, narodnu, novokomponovanu.

Radio Šabac je, čini mi se ipak držao neki nivo, a muziku je popularisao tako što je godinama, sa Glasom Podrinja, organizovao čuveni festival „Raspevana jesen“.

Na njemu su promovisali mlade pevače koji su, uz već poznate, nastupali na ovom muzičkom karavanu koji je obilazio više gradova. Finale festivala i takmičenja je bilo u Šapcu.

Pevači amateri su pored učešća na koncertima, snimali zajedničku LP.

Na festivalu je pevao i verovatno najpoznatiji Šapčanin, pokojni Šaban Šaulić koji je 1988. otpevao i prigodnu pesmu „Raspevana jesen“.

„Pesmama je okićena i muzikom svaka grana; Pokloni se Nešvil Šapcu, stiže jesen raspevana; Kakav London, Vašington, u Šabac idemo, s raspevanom jeseni da se provedemo…“

Ovakvih festivala narodne i zabavne muzike davno nema, zamenili ih neki drugačiji muzički skupovi, a promociju mladih pevača „Zvezde Granda“ i slični talent šou programi.

Zapevali, međutim, političari. U ponedeljak čak i predsednik Aleksandar Vučić.

On koji se nikada ne opušta, uvek brine o zemlji i narodu, nije odoleo i nakon što je sa mađarskim premijerom Orbanom otvorio početak radova na rekonstrukciji i modernizaciji železničke pruge Subotica – Horgoš – državna granica sa Mađarskom, malo se opustio i zapevao „Tamo daleko“.

Ništa od „Franca Ferdinanda“, Vučićeve omiljene rok grupe, „Tamo daleko“ je ipak bolji izbor „za uvce“ i društvo. Postavio snimak i na instagram, priznajem, nisam ga čula.

Nisam mogla da ne čujem pripadnike Žandarmerije, koji su kada ih je Vučić u Kraljevu nedavno posetio, tokom jedne od „napumpanih“ kriznih situacija na Kosovu, zapevali „Himnu kosovskih junaka“ Ljubomira Simovića, koja se zvanično valjda zove „Hriste bože“.

Vučić im se nije pridružio, ali ga je pesma izgleda dirnula, kao i mnoge druge koji su slušali pripadnike Žandarmerije, nadajući se uzaludno da će zaista da krenu na Kosovo.

Ja je ipak uvek vezujem za zloglasni Legijin JSO i odvratna mi je.

Sve je naravno nadmašio lider SNSD i srpski član Predsedništva BiH Milorad Dodik, koji je u svoj kabinet u Sarajevu doveo harmonikaša i praktično opovrgao onu narodnu „ko peva zlo ne misli“.

Zapevao Dodik ali su se umesto „Ne može nam niko ništa“, pesme koja je postala njegov „zaštitni znak“, čule neke druge: „Srpkinja je mene majka rodila“ i „Romanija“.

Najavljene „Nema te više Alija“, nije bilo.

Do promene repertoara je došlo možda iz objektivnih razloga, ali važnije je šta Dodik najavljuje nego šta peva.

A njegovi najavljeni politički potezi, ukidanje zajedničkih institucija i otcepljenje RS su više nego opasni.

I trebalo bi ceo region da zabrinu, a oni koji mu aplaudiraju u Srbiji neka samo zamisle Dodikov primitivizam sutra u nekoj instituciji u Beogradu.

Lepo je kada se političari malo opuste, pokažu svoju ljudsku stranu. Pevao je i Barak Obama više puta, ali čini mi se lepše, sa stilom, a ovi „naši“ cirkus naprave.

Ne treba zato preterivati ni sa opuštanjem, pogotovo kada situacija nije nimalo opuštajuća i smešna već ozbiljna i opasna. I kada nema Ivice Dačića da uzme mikrofon u ruke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari