Nakon susreta Aleksandra Vučića, premijera Srbije, sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel, izašle su dve vrlo slične vesti u kontekstu reakcije na taj sastanak.

Naslov jedne bio je: „Vučić sastanak sa Merkelovom platio imovinom na Kosovu“, a druge: „Režim pristao na otimačinu srpske imovine“. U sadržaju jedne vesti tvrdi se da je „potpuno očigledno da je Aleksandar Vučić predizborni sastanak sa nasmejanom nemačkom kancelarkom Angelom Merkel platio državnom imovinom“. U sadržaju druge piše: „Premijer Srbije pristao je na otimačinu srpske imovine na Kosovu, a zauzvrat je dobio tapšanje po leđima Angele Merkel“. Razlika između ove dve vrlo slične reakcije na vest o susretu Vučića i Merkel je u tome što se u prvoj govori o osmehu nemačke kancelarke a u drugoj o njenoj ruci koja tapše Vučićevo rame.

Razlika je, međutim, i u tome što ove kritike Vučićevog sastanka sa Merkel, dolaze sa sasvim suprotnih ideoloških strana u redovima opozicije. Prva je reakcija predsedničkog kandidata Saše Jankovića, a druga kandidata za predsednika – Boška Obradovića. Iza Jankovićeve kandidature stoji skoro celokupna liberalna i građanska Srbija, koju, u najvećoj meri odlikuje realan, racionalan i suočen sa odgovornošću odnos prema nekadašnjoj srpskoj južnoj pokrajini. Iza Obradovića stoje, pak građani koji se zalažu za prekid svakog razgovora sa kosovskim zvaničnicima, zaustavljanje Briselskog dijaloga, momentalni prekid evropskih integracija i povratak Kosova u okvire Srbije, bez ikakve svesti i govora o odgovornosti Srbije zbog krajnjeg ishoda – nezavisnosti Kosova. Kada smo kod ovog poslednjeg, treba podsetiti na nedavnu izjavu Saše Jankovića da se nada da će doći dan kada će Albanci biti srećni što žive u Srbiji. To je odgovorio na pitanje o tome na koji način razmišlja o kosovskoj nezavisnosti.

Način na koji Vučić rešava kosovski problem je katastrofalan po javni interes. Bez ikakvih naznaka o suočavanju sa ratnom prošlošću, slavljenjem i branjenjem onih koji su bili učesnici u ratu i optuženi za najteže ratne zločine, ratno huškačkom retorikom, pretnjama sukobima i vojnim snagama, neispunjavanjem obaveza iz briselskog ugovora, a na sve to, reč je o ličnostima koji su najdirektnije bili uključeni u raspad Srbije i najodgovorniji su za takav ishod. Umesto da to bude osnovna kritika Vučića od strane građanskog i liberalnog kandidata, nalazimo se u situaciji da 18 godina nakon rata, on to čini na isti način kao i krajnje nacionalistička i antievropska stranka. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari