Autentičnost kontrameđutima 1

Bog sve gleda. I svakome daje po pravdi. Sledstveno je i mojoj malenkosti – koja se nedavno posprdnula sa Smajlovićkinim tiltovanjem – upriličio kontrameđutim. Evo kako se to zbilo.

Prekjuče oko 11h AM svratih do trafike da kupim cigare i papirne maramice, kad ne lezi vraže, pažnju mi privuče naslovna strana odštampotine „Srpski telegraf“ sa dragim likovima Đida i Guzijana, gigantskim naslovom – citiram po sećanju – „Đilas i Jeremić prave spisak za odstrel“ i podnaslovom „Spisak javnih ličnosti kojima će, kad dođu na vlast, tajkun i lopov zabraniti rad“.

Razložno očekujući da moje ime bude pri vrhu rang-liste za odstrel, na sveopšte čuđenje trafikantkinje (dama redovno čita Famozno) po prvi (i zadnji) put u životu kupih primerak zlehudih novinčina, pronađoh spisak, pronađoh i „Svetislav“, ali, avaj, beše to „Goncić“, a ne Basara.

I – šta kažem. Ko je još osim Buleta bio na spisku? I ala i vrana, što reko „naš narod“. Pročitavši spisak pomislih u jednom trenutku, grešna mi duša, da bi dobroj trećini osoba sa spiska vaistinu bio sevap zabraniti rad, da bi bio još veći sevap drugu trećinu špricati (ili, bolje, ispendrečiti), a da preostaloj trećini tu nije mesto i da su kolateralna šteta pokvarenjačke imaginacije.

Sledi pitanje od 1.200.000 sendviča. Šta ja mislim, da li bi Đido i Guzijan bili u stanju da sastave sličan spisak koji su, ovoga puta, umesto njih sastavili individuumi sa spiska. Decidirano – da, s tim što ga ni u snu ne bi stavili na papir, kao što ga na papir ne stavlja nijedna ovosvetska vlast, iako svaka vlast – čak i u državama od kojih se to ne bi očekivalo – daje sve od sebe da ućutka i „pridavi“ kritičare, mada su retke one – a kod nas ih je bilo u svim vremenima i bojama – spremne da kritičkog neistomišljenika i bukvalno odstrele.

Da ne dužim, bilo je „iz svemira“ vidljivo da je famozni Đidov i Guzijanov spisak najobičnija seljačko podnarednička dubara, još jedan iz beskonačne serije fenomena društveno poželjne psihopatologije, koja uopšte nije bezopasna koliko se priviđa dilberima iz krugova dvojke koji na sve to odmahuju rukom i govore: „Ma pusti budale.“

Puštanje budala nas je dovde i dovelo, a tome je prethodio vekovni svesrpski plebiscitarni prezir prema visokoj kulturi, proglašavanje eklatantnih budaletina za „najumnije srpske glave“, a njihovih budalaština i nesuvislosti za „duhovnu vertikalu“.

Sad su budale puštene. Svoji su na svome. Ne može im se viđe stati na put. A niko to i ne pokušava. Telegrafov spisak je prošao maltene nezapaženo. Samo mu je Danas posvetio pažnju i napravio malu anketu. U kojoj je Smajlovićka – u međuvremenu oporavljena od međutima – blagoizvolela izjaviti da ga „neće komentarisati dok se ne uveri u AUTENTIČNOST spiska“. Đido, Guzijan, ispravite grešku sastavljača, turite i LJilju na spisak. Tu joj je mesto.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari