Taman se ja naoštrio da pišem o ishodu demokratskostranačke farse, kad internetom prostruja vest da je džumhurbaškan Nikolić „imao incident na putu“. Odložim ja privremeno bivšeg predsednika države i DS-a na stranu i hitno se odam istraživačkom novinarstvu.

Na sajtu „Blica“ šturo saopštenje, ne ulaze tamo u sitna crevca, samo napominju kako je Nikolić izjavio da „ima poverenje u policiju“. Na sajtu B92, međutim, pokaza se da to poverenje i nije naročito utemeljeno jer se predsedničkom konvoju u više navrata približavao „visoki policijski funkcioner“ i čak im, kako se to u šoferskom žargonu kaže, „presecao put“. Čudne stvari, cenjeni publikume, jako čudne. Ako se sećate i Jego ex Sijatelstvo je svojevremeno doživeo neki pičvajz na drumu, ama on je imao posla, istina sa našim čovekom, ali nameštenikom američke ambasade. A sad udario Srbin na Srbina. I to, ako je verovati medijima, policajac.

Ali ako već šef države, Nikolić, ima puno poverenje u policiju, ne vidim zašto ga ne bismo imali i mi, sirotinja raja, pa držim da je do okončanja istrage pametnije da se pozabavimo demokratskostranačkim raspletom. Kad ono beše maj, lele, pre šest meseci. E, taman je toliko trebalo da se Tadić i Đilas dogovore, to jest da izvrdaju legalnu skupštinsku proceduru koja bi (možda) za rezultat imala povratak demokrata njihovim – kako to oni vole da kažu – izvornim principima. Kako je na kraju ispalo – u vrhu DS-a su gotovo svi dobili. Đilas stranku, Boris počasno predsedničko mesto. Šutanovac se, iz lojalnosti ili zbog nečeg drugog (lično optiram za „nešto drugo“), odrekao kandidature za mesto potpredsednika, a slično je postupio i Vuk Picopevac Jeremić, koji je doleteo iz dalekog Njujorka, čisto da i on bude mirođija u jednoj bljutavoj čorbi.

Što sam ovako nakraj srca, možda ćete se zapitati, dame i gospodo? Pravo da vam kažem, očekivao sam mnogo više uopšte ne gledajući u kristalnu kuglu i ne zapitkujući baba-Kuranu ko će biti sledeći predsednik, da l’ Boro da l’ Ramiz. Računao sam ovako: bilo koji da pobedi, moraće više da zapne, da rastera bar polovinu namnoženih lopuža, da se opseti da mu je stranka nekada imala ideologiju i da konačno počne da deluje kao – na njihovu žalost i nenaviknutost – opoziciona stranka jer čak i dobra vlast, bez jake opozicije ubrzo počne da se ponaša kao što su se pre poraza ponašali DS-ovci. I tu vam se, cenjeni publikume, krug polako zatvara.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari