Sve je, cenjeni publikume, moguće u zemlji u kojoj ni večni plamen ne može da potraje ni tričava tri meseca. Kad nam je takva večnost, šta očekivati od hude svakodnevice? Samo čuda i pokore!

Evo, prezident je blagoizvoleo obavestiti nas da je Jevropa kao uslov za kandidaturu ipak tražila priznanje „lažne države“. Čisto sumnjam da će Jevropa na proleće promeniti mišljenje. Prezident tvrdi da mišljenje neće promeniti ni on. Znate ono – „nikada, ali nikada“. Ali prezident i dalje tvrdi da u Jevropu moramo ići, pa kud puklo da puklo. Šta će biti, videćemo. Jednoga dana, u doglednoj budućnosti.

Tu, pre neki dan, neki delija napao Jovu Kapičića s leđa i naneo mu teške telesne povrede. Jovo se, fakat, svojevremeno mnogima zamerio, pogotovo prinudnim žiteljima jednog negostoljubivog ostrva u Jadranu, ama sve se pitam: da „osveta“ nije pomalo zakasnela? Čovek ima devedeset i dve godine, šanse da se Jovo propita šta je radio na otoku i na kopnu odavno su propuštene, pa kad je već takozvana pravna država digla ruke, nije dobro da po ulicama sude slobodni strelci. Rodoljubi stalno ponavljaju da nećemo na Zapad, a sve više ličimo na Divlji zapad. S tim što imamo previše bivših prijatelja Kidova, a nijednog Pat Gareta.

Utom stiže i naoko paradoksalna vest da će Rambo Amadeus nastupiti na Eurosongu (nadam se da sam potrefio ime muzičke manifestacije) što je zdravo konsterniralo poklonike takozvane progresivne i eksperimentalne muzike. Megacar je najednom postao izdajnik, tim pre što će na tom Songu nastupati kao Crnogorac. Ono jeste, smotra neopevanog muzičkog europalamuđenja nije baš pravo mesto za Rambov nastup, pogotovo ako bude izveo nešto u svom stilu, a ja mu toplo preporučujem da otpeva onu „prijatelju, prijatelju, marš u p… materinu“. S druge strane, opet, zašto se ne pojaviti i na Eurosongu? Bio sam tu skoro na jednoj imperatorovoj svirci. Iz publike istančanog ukusa sve vreme su Megacaru dobacivali prostakluke. Na Eurosongu bar toga nema.

Udruženje boraca u međuvremenu uputilo oštro pismo Tijaniću u kome ga optužuju za povlađivanje antikomunizmu i antiavnojstvu. Znaće Saša da se odbrani, mene nešto drugo interesuje? Odakle, bre, više boraca. Svaka njima čast, ali računajmo malo. Od hiljadu devetsto četrdeset prve deli nas čitavih osamdeset godina. Ako su prvoborci kretali u rat sa, recimo, petnaest godina, to znači da sada treba da imaju devedeset i pet godina. A u Srbiji ima jako malo devedesetpetogodišnjaka. I sve će ih manje biti. SUBNOR je izgleda večniji od večnog plamena.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari