Dopašću vam, cenjeni publikume, tamnice gde jakrepe memla davi, što ne mora obavezno biti loše, vi ćete se malo odmoriti, a cyberspace će tri dana biti pošteđen sve žešćih proseravanja nadobudnih komentatora poput „rođenog Beograđanina“ alijas „profesora“ koji zahvaljujući mestu porekla, u svom životu nije video fordovke, na šta je zdravo ponosan i ne želi da se kao takav poredi sa tamo nekom Jamajkom.


Samo neka „profesor“ malo sačeka, kako stvari u Srbiji stoje, brzo će on, zajedno sa mnogim drugim, obuti fordovke, a Jamajka će mu izgledati kao raj na zemlji. Nego, da se i ja ne bih proseravao, bolje da pređem na stvar. Zbog čega sam, naime, osuđen na tri dana strogog zatvora. Ni zbog čega, pod kapom nebeskom, cenjeni publikume. Sad će zlobnici odmah da zagraje: pa da, svi po zatvorima tvrde da su nevini, mora da je nešto gadno zabrljao. I biće u pravu. Kriv sam.

Pre više od dve godine, odmah po stupanju na snagu nadasve pravičnog zakona o saobraćaju, zaustavi me milicajac zbog toga što mi svetla na autu nisu bila upaljena. Bog mi je svedok da su bila upaljena, ali jesenje sunce blješti, ove nove sijalice – beše li ksenonke – isijavaju belu svetlost, ali iz iskustva znam da se sa narodnom milicijom ne vredi sporiti, tim pre što milicajac u prostodušnosti nije opazio da nisam bio vezao pojas, za šta je zaprećena stroža kazna. Računam, bolje da savijem rep i da platim 3000 RSD za svetla koja su bila upaljena , nego 5000 RSD za pojas koji vaistinu nisam vezao. Ionako sam bio krenuo u poštu da drugu u tuđini pošaljem neku knjigu, pa kad sam već tu, uredno platim šta sam državi dužan i mirne savesti se vratim kući.

Izgleda međutim da je još uvek na snazi moronska uredba saglasno kojoj uplatnicu moraš pokazati na uvid kadiji ili već nekom u državnom aparatu. Naivan, kakav sam, mislio sam da su ta vremena iza nas, da je narodna milicija kompjuterizovana, da će moju uplatu primiti k znanju elektronskim putem. Tražim uplatnicu, ko zna gde je, dve godine, more, prošlo. Ta neće valjda biti moguće da se u takvoj jednoj državotvornoj instituciji pojavi neobjašnjivi višak od 3000 RSD koji se mora pojaviti jer sam ga ja uplatio, a u ustanovi drže da nisam i prete mi višednevnim zatvorom.

Gde je ombudsman, šta radi Rodoljub Šabić, zašto ćuti demokratska javnost. I pročaja. Ima li smisla preko novina zahtevati od kadije (ili kadinice) da proveri arhivu? Nema, cenjeni publikume. Takva je, samouverena i osiona, ova država, dragi profesore koji nisi video fordovke, ali koji ćeš ih, belćim, uskoro videti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari