Koncertna proslava sto sedamdeset godina postojanja SANU, pred okupljenu publiku u Velikoj dvorani Kolarčeve zadužbine izvela je Žebeljan Orkestar na delikatesnom zadatku da predstavi odabrana dela kompozitora-akademika koji su svojim stvaranjem ušli u 21. vek.

 Da novi milenijum zapravo ništa nije oduzeo ovim našim savremenicima i uostalom izuzetnim umetničkim ličnostima već godinama i decenijama pre, svedoči nastup ambicioznog orkestra i distingviranih solista sa dirigentima Isidorom Žebeljan (Ljubica Marić: „Asimptota“) i Premilom Petrovićem.

Već „Dubrovački divertimento“ za gudački orkestar op. 18d Dejana Despića raskriljuje sa puno života vrata ovom nasleđu čudesnosti. Njegov onirični Minuetto i potom Allegro poput praznika prefinjene razuzdanosti, u odlučnom raspoloženju vode ka „Asimptoti“ Ljubice Marić za violinu i gudački orkestar, sa solistkinjom kontemplativne naracije, Julijom Hartig, koja se u sadejstvu sa orkestrom kreće od melanholičnog ozračja ka energičnom delanju, potezom između smiraja i glasnog krika, punim tumultozne misaonosti koja će se napokon dovršiti u pravom spiritualnom bruju.

Koncert za dva klavira i gudače op. 19bis (2. stav) Dušana Radića, ponovo će pokrenuti onu startnu fantazmagoriju kretnji u orkestru, pod upravom Premila Petrovića, naspram imponujuće stabilnog pulsa i istinski uzbudljive vehemencije klavirskog dua Sonja Lončar – Andrija Pavlović, što je i svojevrsni vrhunac prvog dela večeri.

Drugi deo koncerta donosi delo „Zefirov povratak“ za flautu, violinu i klavir op. 25 Vlastimira Trajkovića (solisti Marina Nenadović – flauta, Julija Hartig – violina, Natalija Mladenović – klavir) sa upravo fantastičnim sazvučjima flaute i violine, izvedenim na posve nadrealan način, u misterioznim enterijerima čudotvornog poimanja zvuka. Kompozicija „Actus tragicus“ za trombon i gudački orkestar Ivana Jevtića (solista Aleksandar Benčić) potom će svojim obiljem boja i naizgled robusnim pokretom zapravo doprineti raspirivanju tanano čulne premda u isti mah i visokointenzivne zvučne supstance.

Napokon, finalne „Nove Ladine pesme“ Isidore Žebeljan ponovo očaravaju divotom izvrsnog glasa Anete Ilić, kao i onda na Brodsky kvartetu, te orkestrom vibrantnim, britkim, setne no vatrene melodije, neizrecivih mikroritmova. Zaista dragocen slušni užitak.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari