O čemu se u Vranju govori i ćuti 1Foto: www.wikipedia.org / Wlodzimierz

Govori se: Licitira se da li je događaj godine u kulturi izložba slika iz opusa Save Šumanovića, možda prvo gostovanje Petra Pece Popovića ovome gradu i projekcija filma „Zarobljeno vreme“ Milana Nikodijevića.

Možda je događaj godine i drugi zaredom nastup Pozorišta „Bora Stanković“ u zvaničnoj konkurenciji Sterijinog pozorja u iščekivanju završetka zgrade pozorišta koja je pre šest godina nestala u plamenu vatre.

Ili je to možda rekonstrukcija rodne kuće pisca „Koštane“ i „Nečiste krvi“. Naći će se i mesta za komentare o autentičnoj izdavačkoj produkciji, međunarodnim nagradama Škole animiranog filma (ŠAF). Ko hoće da govori o kulturi i u ovom gradu ima šta da kaže na kraju ove godine, bez obzira da li su ukusi obojeni, a i ovde jesu, pa se zato valjda i o kulturi malo priča, ili retko.

Ćuti se

Kada je zasvirao Električni orgazam na „iznenadnom“ gostovanju u Vranju. Ćuti se o izvanrednoj prezentaciji Nevernih beba, Cukićevom koncertu. „Pijano samer festivalu“, koji je i ove godine odoleo niskobudžetnom „razumevanju“.

Festivalu pantomime i dokumentarnog filma „Dokument“ koji samo uz čudan, vanserijski „kozački“ entuzijazam opstaju na kulturnoj sceni ovog grada.

Ćuti se i o predstojećim „Borinim književnim danima“, jer za to valjda do marta ima dovoljno vremena kao da je kultura parče vremena, a ne prostor u svim dimenzijama svakodnevice. Zato ovdašnji pisci valjda i ćute i pišu, pa se odnekud kao „đavoli duha“ pojave da na trenutak zagase vrelinu dnevnopolitičke dosadne buke.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari