Zoran Đerić: Umetnost je u energiji koja isijava na sceni 1Foto: Wikipedia

Samo dan nakon što se obeležava Svetski dan pozorišta, Srpsko narodno pozorište obeležava svoj dan. Ova ustanova kulture od posebnog značaja, za datum obeležavanja svog dana izabrala je 28. mart, jer su na taj dan 1861. Jovan Jovanović i Stevan Branovački uputili poziv za priloge koji bi pomogli otvaranje narodnog pozorišta.

Na Dan SNP sumiraju se dostignuća iz prethodne godine i nagrađuju zaslužni. Najprestižnija nagrada koja se tada dodeljuje nosi ime Jovana Đorđevića. Sutra će, u 12 sati, na sceni „Pera Dobrinović“ početi svečanost na kojoj će svoju besedu izgovoriti dr Zoran Đerić, v.d. upravnik „SNP“, književnik, prevodilac i teatrolog. Tim povodom Đerić govori za „Danas“.

 Da li možete da kažete o čemu ćete govoriti sutra u svojoj besedi? Da li ste se opredelili za podsećanje na dugu tradiciju SNP ili promišljanje o tome šta je pozorište danas?

– Pozorište poput „SNP“, koje ima 156 godina, moglo bi da posvedoči o mnogo čemu. Ne samo o svojim počecima, nego i o srpskim revolucijama, ustancima, ratovima koji su pratili 20. vek. Postojanje „SNP“ u Srpskoj Vojvodini, pa njegov život u Kraljevini SHS, potom Kraljevini Jugoslaviji, odnosno u Demokratskoj Federativnoj Jugoslaviji, FNRJ, i SFRJ, pa u SRJ, Srbiji i Crnoj Gori, i konačno u Srbiji i AP Vojvodini, u Novom Sadu, pre svega, ukazuje na složene društveno-političke odnose, koji su se, neminovno, odrazili i na kulturni, a naročito na pozorišni život. Istorija „SNP“ je i istorija srpskog naroda, srpske kulture i umetnosti. O njoj su ispisane brojne stranice. Ali treba povremeno, a svečanost poput ove je prava prilika, podsetiti se na neke od njenih važnih segmenata. Nije to samo zbog kontinuiteta istorije, pozorišnih događanja, već i zbog kontinuiteta srpske kulture, književnosti i umetnosti, scenske, operske i dramske umetnosti.

Pozorište nije samo svedok, ono je ponekad najavljivalo ono što će se tek desiti u društvenom, političkom, pa i u svakodnevnom životu. Najčešće su uticaji dolazili sa strane – iz političkog, socijalnog okruženja. Pozorišni komadi su pisani o događajima koji su menjali ne samo geografske, državne granice, već i naše sudbine. Ali, ovog puta, neću govoriti o toj vrsti pozorišta, već o krizama koje dolaze iznutra, iz samog pozorišta, a njih pokreće svojevrsni pozorišni mehanizam, u kome su podjednako bitni svi činioci – najpre oni umetnički: pisci (dramski pisci, operski i baletski libretisti) i dramski umetnici (glumci, baletski umetnici, operski umetnici, kompozitori, reditelji, koreografi, scenografi, kostimografi, autori muzike, svetla…) a potom i svi drugi, od tehnike i administracije do marketinga i uprave pozorišta.

Osnivač „SNP“ je Pokrajinska vlada koja vas je i imenovala na mesto upravnika krajem jula prošle godine. Tada ste izjavili da je to za vas izuzetna čast, ali da znate da ćete se susresti sa brojnim problemima. Možete da rezimirate ovaj prvi period od kada ste na čelu ove pozorišne institucije?

– O tome ću se osvrnuti i u svojoj besedi, ali neću govoriti o problemima, nego o krizama koje povremeno zahvataju pozorište, a mogu se prepoznati kroz krize u kojima stradaju svi oni koji predstavljaju pozorišnu umetnost. To se može prepoznati i kao kriza pojedinca u kolektivu, kompleksnom, nesumnjivo, koji čine pozorište i sve oko njega. Ima više vrsta kriza i razloga za krize, neću, ovom prilikom, da govorim o onim spoljašnje prirode, koji potiču od društva, osnivača, a odnose se na zabranu zapošljavanja, limitirane finansije i druge otežavajuće okolnosti za optimalno funkcionisanje pozorišta. Ukazaću samo na krizu unutrašnje prirode, jer je ona najpogubnija za pozorište, za umetnost uopšte, a ona se odnosi na sistem vrednosti.

Koliko ste zadovoljni finansijskim sredstvima koje osnivač opredeljuje za rad SNP u kojem je zaposleno više od 550 ljudi i da li sredstva za materijalne troškove utiče na smanjenje sredstava za program ili ne?

– U pitanju su velika sredstva, jer je i „SNP“ veliki kolektiv, većina sredstava odlazi na plate i održavanje zgrade, a manji deo, vrlo skroman kada je u pitanju institucija poput ove, ostaje za produkciju. Zato smo prinuđeni da se snalazimo na razne načine, kroz koprodukcije i učešće na konkursima. Ceo reprizni repertoar finansiramo sopstvenim sredstvima, kao i deo premijernog programa. Znači, bio bih i bili bismo zadovoljniji da ima više para, jer bi i produkcija bila adekvatnija našim ambicijama, mogućnostima i potrebama.

Bili ste najavili da će SNP konkurisati za programe na konkursima, ali to je prilično neizvesno. Koliko je teško raditi i kreirati repertoar u neizvesnim uslovima?

– Deo odgovora je već u prethodnom. Konkurisali smo za programe na republičkom i gradskom nivou. Očekujemo da ćemo dobiti bar deo sredstava koja su nam neophodna za dramsku, opersku i baletsku produkciju do kraja godine. Logično su poteškoće nedostatka sredstava, odnosno neizvesnosti u očekivanju, jer one mogu da utiču na kontinuitet u radu, u pripremama i realizacijama novih predstava. Planiranje je, dakle, opterećeno tom uslovnošću, pa je puno novih naslova pod znakom pitanja, a autori traže precizne odgovore, kao i novinari, kad najavljujemo naše premijerne želje i očekivanja. Uslovnost nije dobra, jer stvara napetost, nervozu, a može da utiče i na kvalitet buduće produkcije.

Pitala sam vas to jer je evidentno da su i glumci, kao i ostali zaposleni isticali veoma teške uslove za rad, naročito kreativan rad, sa malim platama. I sami ste najavljivali da imate obećanja od osnivača da će se ta situacija poboljšati. Da li se poboljšala?

– Bez obzira na besparicu prvih meseci u godini, mi smo radili i realizovali dosad čak četiri premijere: dve dramske i dve operske. Zahvaljujući podršci osnivača, mi smo prvi kojima je usvojen plan rada i finansijski plan za 2017, i prvi koji su dobili sredstva za rad u ovoj godini. Tako da smo pokrili troškove premijera, kao i gostujućih baletskih umetnika i baletskog pedagoga. Plate su se povećale za 5 odsto, ali to nije slučaj samo kod nas, već u celoj Srbiji. To, naravno, nije mnogo. Verujem da će se situacija tokom godine poboljšati. Ali to ne sme da utiče na rad u pozorištu, na kreativnost, štaviše, može da bude podsticajno u traženju rešenja, pre svega u sopstvenim mogućnostima, umetničkih rešenja a ne finansijskih u kreiranju onog što je na sceni. Nije umetnost u raskošnim kostimima i scenografiji, već u energiji koja isijava na sceni, a ona isijava, kako ste se mogli uveriti gledajući naše predstave, kako premijerne, tako i reprizna izvođenja, drame, baleta i opere.

Odmah na početku svog mandata ste najavili da ćete davati prednost domaćim autorima. Nedavno je, spomenuli ste, održano nekoliko premijera – Andraš Urban je režirao “Čas anatomije“ po motivima Kišovih dela, na Kamernoj sceni je Filip Markovinović režirao “Tri lica samoće“ Željka Jovanovića, a nedavno je objavljeno da je i “Na Drini ćuprija“ u režiji Kokana Mladenovića u zvaničnoj konkurenciji na predstojećem Sterijinom pozorju. Koliko ste zadovoljni ukupnim dramskim repertoarom kuće?

– Predstava „Na Drini ćuprija“ pozvana je na više festivala – Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine, Prolećni festival u Šapcu, na festivale u Zenici, Rijeci… prethodno je bila na festivalu u Vršcu, što svedoči o tome da je reč o predstavi koja intrigira različite selektore, umetničke direktore i pozorišne kritičare, ali to je predstava koja privlači i brojnu publiku. Svaka predstava se igra pred punom salom. Čim izađe mesečni repertoar, predstava se rasproda. Sve tri pomenute predstave, uz „Večitog mladoženju“, po romanu Jaše Ignjatovića i u režiji Darijana Mihailovića, na neki način, nasledio sam od prethodne uprave, tako da ne bi bilo primereno da ovde iznosim neke svoje primedbe, pa ni umetničke utiske. Svaka od pomenutih predstava ima svoje kvalitete, različite su koncepcijski, rediteljski, glumački. Svedoče, pre svega, o izuzetnoj glumačkom potencijalu „SNP“. Bez energije glumaca, koja prosto isijava sa scene, ne bi bilo tih predstava, a to prepoznaje i publika koja dolazi da ih gleda. Ja sam zadovoljan zbog toga. Ali još nije bilo mogućnosti da predočim i realizujem program koji bih želeo. Možda će se to desiti početkom sledeće sezone.

Opera i Balet?

– Realizovali smo dve operske premijere početkom ove godine, u januaru i u martu. Mada je opera Stevana Divjakovića, „Vladimir i Kosara“ imala samo koncertnu verziju, prijatno je iznenađenje. Tematski, ljubavna priča i tragedija u borbi za vlast, zasnovana na legendi i istoriji, privlačna je operskoj publici. Muzički ona predstavlja sintezu različitih stilova i uticaja, a meni se čini i krunu kompozitorskog stvaralaštva Stevana Divjakovića. Verujem da ćemo imati mogućnost da je realizujemo i scenski, jer ona to zaslužuje. Što se baleta tiče, kao što je poznato, obnovili smo „Grka Zorbu“. To je balet koji je 20 godina punio sale, a čini to i sada, sa novom podelom i vrsnim baletskim igračima. U toku su pripreme baleta Rudolfa Bručija, „Katarina Izmajlova“, s kojim smo se uključili u program obeležavanja 100. godišnjice od rođenja velikog vojvođanskog kompozitora. Premijera je planirana za maj. Obnovili smo i više klasičnih predstava, kako operskih, tako i baletskih, u njima, povremeno, kad finansijske mogućnosti dopuste, gostuju strani i domaći reditelji, odnosno dirigenti,

Šta biste vi lično voleli da ostvarite tokom svog mandata, šta biste smatrali svojim ličnim uspehom?

– Promene u pozorišnom poslovanju ne idu uvek sa promenama u društvu, očigledno kasne, zato je neophodno da se unapredi postojeći model pozorišta, da se očuvaju njegove pozitivne strane i dalje razvijaju. Ne treba zaboraviti da smo u drugoj deceniji 21. veka, a nasledili smo modele iz prethodnog, čak i iz 19. veka. Mnogo toga je prosto pregazilo vreme. Ako bih uspeo da doprinesem da se naše pozorište osavremeni, uključi u aktualne pozorišne tokove u svetu, ali i da sačuva ono što bi se moglo prepoznati kao tradicija, bio bih zadovoljan. Možda deluje kontradiktorno, tradicija i modernost, pod jednim krovom, ali to je neophodno, jer se sadašnjost definiše kroz odnos prema prošlosti i pogledima na budućnost.

Šta je po vama danas osnovna uloga pozorišta?

– Ono što je oduvek i bila da pročisti i oplemeni kako gledaoce, tako i učesnike u pozorišnom činu. Pozorište nije i ne može da se doživljava samo kao posao, kad su u pitanju zaposleni u njemu, ono ima i uzvišene ciljeve, koje možemo prepoznavati kao umetničke domete u drami, operi i baletu, kroz tekst, muziku, igru, harmoniju sfera, kako bi to nazvao Laza Kostić, jedan od osnivača „SNP“, prvi pozorišni kritičar kod nas, ali i glumac, dramski pisac, veliki pesnik srpskog romantizma i autor ponovo aktuelne ljubavne himne „Santa Maria della salute“. Gledamo seriju, a prethodio je film na ovu temu. Zoran Subotički autor je projekta „Od raja do beznjenice“, sa kojim već duže od godinu dana oduševljava pozorišne sladokusce. Osnovna uloga pozorišta, dakle, nije se menjala hiljadama godina, možda je danas izrazitija nego ikada, jer živimo u vremenima koja su katarzična, ali se ne slažem sa Aristotelom da umetnost, pa i pozorište, treba da podražava, ono bi trebalo da kreira našu stvarnost.

Svečanost povodom Dana SNP

Promocijom knjige Anđelka Erdeljanina „Prolaz Miloša Hadžića“, u Donjem foajeu scene „Pera Dobrinović“, sutra u 11 sati počinje proslava „Dana SNP“. Promocija na kojoj će govoriti Mileta Radovanović, Dejan Penčić Poljanski i autor, održava se u ambijentu izložbe fotografija „Glumački naši roditelji“.

Svečanu akademiju na sceni „Pera Dobrinović“, u 12 sati otvoriće prof. Miroslav Štatkić, pokrajinski sekretar za kulturu, javno informisanje i odnose s verskim zajednicama, a besedu govori dr Zoran Đerić, v.d. upravnika „SNP. Na svečanosti će biti upriličen i umetnički program, kao i uručenje priznanja povodom „Dana SNP“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari