Kaberne Sovinjon, Pino noar, Merlo iz pokrajine Bordo ili Šardone, samo su neke vrste grožđa od kojih se prave još čuvenija francuska vina. S obzirom na dugogodišnju tradiciju i kvalitet, ona su postala sinonim za dobro vino, nezaobilazno na menijima prestižnih restorana. Naravno, ne treba zaboraviti ni čuveni šampanjac, bez kojeg je nezamislivo proslaviti neki važan događaj.

Ipak, ni u postojbini vina i najvećem izvozniku ovog proizvoda ne „cvetaju ruže“, što zbog ekonomske krize, što zbog neodgovarajuće ekonomske politike koja je, kulminirajući u proteklih nekoliko godina, dovela do toga da se zbog nemogućnosti prodaje uništavaju velike količine vinograda i vina. O problemima u vinarskoj industriji, politici Evropske unije ali i šansama Srbije kada je ova oblast u pitanju, razgovarali smo sa Veronik Fouks sa francuskog Nacionalnog instituta za geografsko poreklo i kvalitet (INAO). Na poziv Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, u saradnji sa Evropskom komisijom i Privrednom komorom Srbije, Fouksova je nedavno bila gost Beograda i, u okviru seminara o obeležavanju vina, prenela svoja iskustva i predstavila nadležnima novu politiku EU u oblasti vinarstva.

– Proizvodnja vina u Francuskoj pala je u toku prošle godine za 17 odsto u odnosu na 2008. dok je proizvodnja i prodaja šampanjca pala čak za 30 odsto. Ekonomska kriza jeste neposredan uzrok, ali razlozi za ovakvo stanje znatno su dublji. Njihovi koreni datiraju još od šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka, dok je neposredna kriza nastupila devedesetih. Naime, tada smo uvideli da su vinogradi stari i da moraju da se obnavljaju. Nekako u isto vreme smanjena je i potražnja za francuskim vinima, jer su se na međunarodnom tržištu pojavili novi proizvođači, sličnog kvaliteta ali znatno nižih cena. Tu pre svega mislim na Australiju, Južnoafričku Republiku, Čile i Argentinu, koji su nam i najveći konkurenti na svetskom tržištu – kaže Fouksova. Ona ističe da su vina sa ovih područja obeležena samo po sorti, a ne po geografskom poreklu, što je jedna od specifičnosti Francuske.

Naime, francuski način obeležavanja vina ističe važnost porekla u odnosu na vrstu loze, nasuprot drugim vinogradarskim zemljama koje smatraju da vrsta loze predstavlja najvažniji element koji razlikuje vina. Navedeni sistem vina kontrolisanog porekla (AOC) osnovi je stub sistema francuskog vinogradarstva. On se zasniva na dugogodišnjoj praksi koja je tokom vekova označavala najbolje predele za razvoj pojedinih vrsta vinove loze. Vinogradarske zemlje koje ne poseduju dugu tradiciju poput Francuske obeležavajue vina isključivo prema vrste vinove loze od koje su napravljena.

Ipak, prema rečima sagovornice Danasa, deklarisanje vina po geografskom poreklu usvojila je i Evropska unija, u reformi u oblasti vinarstva sprovedenoj tokom protekle dve godine. Sve države članice ubuduće će morati na taj način da obeležavaju vina. Zasad, osim Francuske, to čine Italija, Španija i Portugal.

– U Francuskoj ima 80.000 proizvođača vina, a čak 85 odsto njih su i uzgajivači grožđa. U vinarskoj industriji imamo i posebnu kategoriju distributera, koji sakupljaju vino od više proizvođača i plasiraju ga na tržište. Najveći problem je kada potrošači naviknu na jednu vrstu vina određenog proizvođača, dođu u prodavnicu ili podrum pića da ga ponovo kupe, a njega nema jer je proizvodnja ograničena. Velika je ponuda vina različitih etiketa i proizvođača, u malim serijama. Zato se kupci širom sveta opredeljuju za vina koja se proizvode u serijama, jeftinija su i uvek ih ima u rafovima – naglašava Fouks. Ona dodaje da pomoć u prevazilaženju krize u vinarskoj industriji dolazi iz EU.

– Države dobijaju novac od Evropske komisije, i na nacionalnim vladama je na koji način će ga plasirati kako bi pomogle vinarsku industriju. Francuska će, konkretno, novac upotrebiti na revitalizaciju vinograda, modernizaciji opreme, kao i na promovisanju našeg vina u inostranstvu. Nema tržišta na koje nismo stigli, ali smo izgubili udeo jer je naša ponuda bila suviše složena – puno proizvođača, a male i ograničene serije. Zato je bitno ono što je, uostalom, i EU prepoznala, a to je da se vina obeležavaju i po geografskom poreklu a ne kao dosad u najvećem broju zemalja, po vrsti grožđa. Proizvod treba da počiva na imenu koje treba da bude njegov simbol i način na koji ga potrošači identifikuju. Ako svi vino budemo zvali samo Kaberne, onda ćemo se u svim zemljama „utopiti“ i ništa više neće biti prepoznatljivo – objašnjava sagovornica Danasa.

Cilj posete Veronike Fouks Srbiji bio je da sa srpskim kolegama podeli znanje vezano za propise EU, ali i njihovo sprovođenje, odnosno praktični deo. Seminar koji je održan spada u politiku pomoći koja se pruža zemljama koje su na putu pridruživanja EU. Na taj način pomaže im se da inegrišu svoje propise u okviru evropskih. Prošlonedeljni seminar je i deo „tvining“ projekta, jer predstavlja početak saradnje između francuskog Nacionalnog instituta za geografsko poreklo, i Sebije.

– Teško mi je da procenim gde se Srbija nalazi po pitanju izrade propisa za ovako kratko vreme koliko sam provela kod vas. Ipak, imate sreće jer se prilagođavate reformama EU u oblasti vinarstva, koje su sprovedene u 2008. i 2009. godini, dok su neke zemlje, koje su ranije krenule u proces pridruživanja i usklađivanja, poput Hrvatske, morale da se usklađuju sa starim propisima i sada ponovo sa novim. Ono sa čim sam upoznata jeste da se vinarstvo i vinogradarstvo u Srbiji nalaze u procesu restruktuiranja i reorganizacije. Potrebna vam je pomoć kako u uzgajanju vinove loze i proizvodnji vina, tako i u njegovom puštanju u promet odnosno komercijalizaciji – ocenjuje Fouks.

S obzirom na to da se Srbija nalazi na istoj geografskoj širini kao i Francuska, nametnulo se i pitanje da li to znači da i Srbija ima predispozicije da jednoga dana proizvodi približno kvalitetna vina kao što su francuska.

– Upotrebila bih džokera za ovo pitanje – osmehnula se sagovornica Danasa – osim geografske širine, jedan od uslova je i klima, zatim sastav i kvalitet zemljišta, ali ne manje važan je i ljudski faktor, odnosno znanje i veština uzgajivača grožđa i poizvođača vina – zaključila je Veronik Fouks.

Najveći izvoz vina u EU

Dve trećine izvoza francuskih vina odnosi se na zemlje Evropske unije, dok jedna trećina odlazi u SAD, Kanadu, Japan i Švajcarsku. Najviše se izvoze Šampanj i Bordo, a među ostalim alkoholnim pićima – konjak. Čak 90 odsto proizvodnje francuskog konjaka se izvozi.

Povoljni uticaj crnog vina na srce

– U francuskoj je puno studija urađeno na temu uticaja crnog vina na kardiovaskularni sistem i srce. Sve one su potvrdile da razumno konzumiranje, što znači jedna čaša dnevno, mogu da spreče kardiovaskularne bolesti. Lično spadam u one koji poštuju tu praksu. Naravno, ako se pretera u konzumiranju, loše će uticati na zdravlje – ističe Veronik Fouks.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari