Pretnja hrišćanskoj Evropi započeta u srcu nestabilnog Balkana 1

Da li je vojna pomoć katoličke Evrope Vizantiji u odbrani od najezde Turaka uslovljavana primatom Rima ili su je u to doba omeli i drugi problemi, pita se Nikola Moravčević na početku romana Despot Stefan Visoki, koji je 2015. godine objavljen u izdanju Arhipelaga.

U ovo vreme pandemije, koja predugo traje, posegao sam za knjigama koje nisam stigao da pročitam ranije i onima koje sam davno pročitao pa mi je sadržaj ostao samo u detaljima.

Tako mi je do ruke dopala ponovo knjiga Nikole Moravčevića – Vitez u doba zla – despot Stefan Visoki.

I ova knjiga, kao i ostali istorijski romani ovog autora, iz Arhipelagove edicije, inspirisani su istorijom i ličnostima koje su imale važnu, a često i odlučujuću ulogu u vremenu u kome su živele.

U ovom istorijskom romanu, pri ponovnom čitanju, zapao mi je za oko opis događaja sa samog početka knjige.

To onovremeno zlo koje se nenadano javlja odnedavno ponovo zabrinjava planetu.

Zato početku ove obimne knjige i opisu tog događaja posvećujemo veći deo ovog teksta. Vratićemo se na taj događaj docnije.

Roman donosi obilje istorijskih podataka koje autor osobenom pripovedačkom veštinom povezuje u priču uvodeći čitaoca u široki koloplet zbivanja iz vremena koje je prethodilo vladavini despota Stefana Lazarevića.

Lakoća pripovedanja čini priču o sudbini države i njenog vladara zanimljivom, a istoriju razumljivijom.

Epidemije koje su harale svetom i njihove posledice

Prava riznica istorijskih podataka, koje je autor uneo, ne samo u ovaj roman, odredili su karakter i vrednost dela.

Upravo ta vrlina čitaocu omogućava da lakše prođe kroz lavirint zamršenih odnosa koji su vladali u tom vremenu i prostoru tokom XIV i XV veka.

Uz ostala zla, koja su snašla ondašnji svet, bila je i epidemija kuge koja je dodatno ugrozila stanovnike Evrope.

Ta epizoda epidemije detaljno opisane na početku romana intrigira i danas, zbog opasnog virusa koji nas ugrožava već dve godine.

Ovo je možda prilika da istoričari medicine kažu nešto više o epidemijama koje su harale svetom i posledicama koje su ostavljale.

Ko je Moravčević?

Pored univerzitetske karijere profesora svetske književnosti u Čikagu bavi se i pisanjem istorijskih romana.

Objavio ih je šesnaest i većina je tematski i sadržajno okrenuta prema ličnostima iz srpske srednjovekovne istorije.

Dok ovo pišem pojavio se još jedan roman o knezu Lazaru.

Od tih sedamnaest pročitao sam dosad tri: Zapisi o srpskom carstvu, Grof Sava Vladisavić i Vitez u doba zla – despot Stefan Visoki.

U tim knjigama autor vas uvodi i vodi kroz vreme u kome su živeli junaci tih romana – oživljavajući događaje i ulogu koju su u njima imali.

U prvom romanu to je car Dušan, u drugom je prikazan životni put grofa Save Vladisavića, koji je odigrao važnu ulogu u Rusiji Petra Velikog, a u trećem prati život i državničke veštine despota Stefana Lazarevića.

Despot živi u doba zla (turski prodor na Balkan) koje je uveliko ugrozilo Vizantiju i devastiralo države Balkana.

Tu sintagmu doba zla autor će staviti u naslov romana.

Čitalac će brzo shvatiti da su to vreme zla činila tri faktora, koja su mogla da ometu zapadne hrišćane da priteknu u pomoć i spreče propast srpske srednjovekovne države i celog istočnog carstva.

Bilo je i onih manje opravdanih razloga.

„Na početku kobnog XIV veka katoličku Evropu nisu mnogo interesovali svetovni problemi poljuljanog Vizantijskog carstva, jer je još od podele hrišćanstva polovinom XI veka glavni uslov za bilo kakav dodir sa istočnim šizmaticima bilo njihovo priznavanje papskog primata nad svekolikim Hristovim stadom.“

Vidljiv je pripovedački dar, koji se, kao i u pomenutim romanima, pokazuje u samom tekstu, odnosno veštini kojom su istorijske činjenice (dokumenta) uklopljene u romanesknu strukturu knjige.

To čitaocu opet pomaže da i sam na određen način, zagledan u sadržaj knjige, iz sigurne vremenske udaljenosti zamisli i posmatra događaj koji se zbio pre nekoliko vekova.

Druga vrlina ovih knjiga je što čitalac ima utisak da čita izmaštan, napet roman, a onda shvati da je reč o događajima koji su se stvarno dogodili u istoriji.

Opis događaja iz prošlosti, uz korišćenje arhivske i druge građe, čine okvir u kome konstruiše delo čije su vrednosti vidljive u spoju oba žanra.

Narator vešto i sa merom rekonstruiše dijaloge u romanu, tako da čitalac ima utisak da su preuzeti iz neke povelje na kojoj su reči učesnika zabeležene neposredno posle događaja.

Vitez u doba zla – despot Stefan Visoki roman je o njegovom životu i vladavini despotovinom posle pogibije oca, kneza Lazara, na Kosovu.

Autor se bavi epohom koju naziva doba zla opisujući događaje čitav vek pre pojave despota Stefana Lazarevića.

Iz tog perioda istorije bremenitog događajima, Moravčević uzima građu za svoj roman tražeći uzroke koji su bili kobni za stradanje i nestanak srpskih država na Balkanu i pad vizantijskog carstva.

Posle bitke na Marici Turci osvajaju jednu po jednu državicu nastalu raspadom Dušanovog carstva. Istu sudbinu doživeće Šišmanova Bugarska. Vizantijski car Jovan V Paleolog vraća se, mesec dana posle poraza braće Mrnjavčević na Marici, u Carigrad, „duboko razočaran ponižavajućim prijemom i hladnim ignorisanjem njegovih vapaja za vojnu pomoć u Rimu, Parizu i Veneciji“.

Moravčević u romanu prati rad penzionisanog profesora istorije koji piše knjigu o Stefanu Lazareviću i o napisanim poglavljima razgovara sa suprugom koja prati njegov rad.

Posle petog poglavlja supruga mu kaže: „Zar ti je uvod sa tolikim skokom u prošlost zaista potreban?“

„Zaključio sam – odgovara on – da je to neophodno i za puno razumevanje obima vizantijske i srpske državne propasti u tom veku i za jasnu predstavu hrpe objektivnih razloga zbog kojih su i katolička crkva i evropski vladari pod njenim skutom tako dugo ostali ravnodušni prema prodoru islama na Balkan.“

A ti objektivni razlozi bili su: početak rata između Francuske i Engleske, poznatog pod imenom Stogodišnji rat i pojava kuge u Evropi.

Dobar sanitarni sistem spasava Nirnberg

Pored „duhovnih problema katoličke crkve“ Evropu će polovinom XIV veka zadesiti mnogo veće nesreće; od kojih je katastrofalna bila epidemija kuge koja je usmrtila 25 milona ljudi.

Kuga se pojavila, navodi Moravčević, krajem druge decenije XIV veka u kineskoj provinciji Junan, a odatle su je mongolski karavani, „preko inficiranih buva na crnim pacovima skrivenim u tovarima robe, preneli u mongolsku prestonicu Karakorum u pustinji Gobi“.

Karavani i horde konja razneće zarazu širom ogromnog carstva Džingis-kanovih naslednika. Tako stiže do obala Crnog mora, tačnije do obala Krima, a morskim putevima brzo se proširila do Levanta i delte Nila.

O širenju ove epidemije po Evropi zna se mnogo više.

Prvi kontakt Evropljana, po predanju, kako piše Moravčević u romanu, sa ovom smrtonosnom bolešću „vezan je za đenovljansku trgovačku koloniju u gradu Kafi (današnjoj Feodosiji) na Krimu“.

U tom gradu je u jesen 1345. došlo do pijačne tuče između hrišćanskih trgovaca i domaćih stanovnika koja će ubrzo prerasti u lokalni rat.

Tamošnji mislimani su se požalili lokalnom kanu a ovaj je jedva dočekao da otpočne rat.

Opkolio je grad, utvrđenje u koje su se zatvorili Đenovljani, a kad nije uspeo da ga osvoji, jer su vojnici počeli da umiru od kuge, pre nego što se povukao kan je nekoliko mrtvih vojnika katapultirao preko zidina tvrđave.

Ubrzo su i Đenovljani počeli da obolevaju, ukrcali su se na svoje brodove i krenuli da beže.

U jesen 1347, oni će kugu preneti u Konstantinopolj, gde je stradala skoro polovina gradskog stanovništva.

Zaraza se brzo raširila po celom Mediteranu.

Đenovljanske i venecijanske galije donose bacil na tlo Italije, prvo u Mesinu na Siciliji.

U naredne dve nedelje kuga je stigla do Venecije i još nekoliko gradova, a već narednog proleća kuga je harala celom zemljom.

I ako su komunikacije između država i naroda bile male i odvijale se uglavnom vodenim putevima, zaraza se brzo raširila po Evropi.

Nije bila pošteđena ni Engleska.

Najgore su prošli stanovnici gradova gde je smrtnost bila između trideset i četrdeset procenata, a u velikim gradovima, gusto naseljenim, stradalo je i više od polovine stanovnika.

Velika smrtnost bila je i u skandinavskim državama.

Zaraza kuge dolazi u nemačke državice, u okviru Svetog rimskog carstva, u toku 1348. godine.

Bila je istog intenziteta i umorila je između trećine i četvrtine stanovnika.

Zanimljiv je podatak da je Nirnberg imao znatno manju smtnost od drugih nemačkih gradova – deset posto. Objašnjenje leži, kako piše Moravčević, verovatno u dobrom sanitarnom sistemu.

Dakle čistoća je u Nirnbergu spasila mnoge živote.

Pokošena trećina stanovnika Evrope

Epidemija je u Istočnu Evropu stigla dve godine kasnije, prvo u poljsko kraljevstvo, gde je umrla četvrtina ljudi, a kad je krajem 1350. zahvatila Kijevsku Rusiju, smrtnost je bila ispod jedne petine.

Već 1351. epidemija kuge slabi u Evropi, gubi snagu smrtnosti.

Kad je papa Kalist VI naredio Kuriji da utvrdi broj umrlih hrišćana, ustanovljeno je, upoređivanjem broja stanovnika pre i posle epidemije, da je u Evropi stradalo 24 miliona ljudi.

Tada je na kontinentu bilo oko 75 miliona žitelja.

Epidemija je za tri godine pokosila trećinu stanovnika.

Katastrofalna epidemija ostavila je dugoročne posledice: ekonomske, sociološke, psihološke i druge.

Odmah se osetio nedostatak radne snage.

Moravčević navodi da „sebri godinama nisu radili na poljima, zanatlije nisu privređivale u radionicama, a trgovci nisu imali ni šta ni kome da prodaju, sve je na tržištu robe i usluga skoro preko noći znatno poskupelo“.

Opis epidemije kuge učinio je roman aktuelnijim danas nego u vreme njegovog objavljivanja.

Zadržaćemo se na još jednom istorijskom događaju opisanom na početku romana.

Tragedija koja će narednih decenija snaći ovaj prostor biće, za Vizantiju i balkanske zemlje, bolnija od kuge.

Utisak koji čitalac romana može da stekne jeste značaj Bitke na Marici za dalji prodor Turaka.

Bila je to možda i poslednja šansa da se, bez pomoći Evrope, zaustavi prodor Osmanlija ili eventualno odloži.

Međutim, sudbina bitke imala je zloslutni ishod.

Vojska kralja Vukašina i odredi despota Uglješe stigli su na Maricu, gde je i bilo dogovoreno da se dve vojske sastanu.

Taj susret je „svakako bio povod za bučnu proslavu i veselje“.

Saznavši da su znatno brojniji od turskih snaga u Drenpolju, počnu da proslavljaju pobedu.

I sasvim je moguće, piše Moravčević, pozivajući se na turske letopise, da se u srpskom taboru „zbog slavlja i čvrstog ubeđenja da će do pobede nad nevernicim doći već sledećeg dana, nije mnogo mislilo na oprez“, dodajući da o pozornim stranama tog popodneva niko nije mislio.

Kad je blago jesenje veče polako utonulo u noć, piše Moravčević, smeh, pesma i zdravice oko logorskih vatri su polako jenjavali i po ponoći se umorna vojska predala snu.

Turske uhode su još tokom dana izvestile Muratovog voskovođu Lala-Šahina da se srpski ratnici ponašaju „nehajno, samouvereno i razulareno“, te kad je u logoru utihnulo, a umorni vojnici pospali, Turci su napali i ishod je poznat.

Zla koja Moravčević pominje u romanu – turska osvajanja na Balkanu, razbuktavanje rata između Francuske i Engleske, koji će potrajati sto godina, i pojava kuge koja će umoriti više od trećine stanovništva u Evropi – mogla su da ometu Evropu da vojno pomogne Vizantiji i ugroženim hrišćanima Balkana.

Uz sve te objektivne okolnosti zbog kojih pomoć nije stizala, bilo je i uslovljavanje pomoći prihvatanjem rimskog primata.

Istočni hrišćani na to nisu pristajali.

„A baš tamo, u srcu nestabilnog Balkana, već tada je počela nova vekovna pretnja hrišćanskoj Evropi, koja će je u ljudskim žrtvama i blagu na kraju koštati daleko više od svih intriga i sukoba oko izbora prvog Hristovog Vikara na zemlji, ili utvrđivanja legalnog naslednika francuske krune“, piše u romanu Moravčević.

Istorijski roman o despotu Stefanu Lazareviću

Roman Vitez u doba zla – despot Stefan Visoki Nikole Moravčevića uzbudljiva je priča o Srbiji XV veka data kroz povest o intimnoj i državničkoj drami despota Stefana koji obnavlja Srbiju posle kosovskog poraza, postajući prvi srpski vladar koji Srbiju povezuje sa Evropom. Priča o vitezu i diplomati, o jednoj od najzanimljivijih ličnosti srednjovekovne srpske istorije, o pesniku koji bira Beograd za svoju prestonicu, kao i o tajanstvenom redu Zmaja. Priča o srpskoj istoriji zasnovana na obimnim istraživanjima građe i na snažnom umeću istorijske rekonstrukcije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari