Priča o izbavljenju ženskog principa 1

Izdavačka kuća Fedon kao magistralni deo svoje programske orijentacije objavljuje prevode iz oblasti psihologije, antropologije, filozofije i srodnih disciplina čime značajno obogaćuje domaću izdavačku scenu.

Posebno je važno što odabrana dela i autori nisu namenjeni najužem krugu stručnjaka već se dobar deo može podvesti pod naučno zasnovano ali razumljivo, interesantno štivo za sve koji žele da dopune ili obnove znanja iz navedenih oblasti.

Ako tome dodamo i veoma dobre prevode (Mačku Marije Lujze fon Franc preveo je Srđa Janković) zaključujemo da je misija ove male izdavačke kuće i urednice Mirjane Sovrović od izuzetnog značaja.

Marija Lujza fon Franc (1915-1998) bila je po obrazovanju filozof, a tokom kasnijih usavršavanja učenica i najreprezentativnija sledbenica K. G. Junga, čije je teorije o snovima i simbolima razrađivala na originalan način, između ostalog i kao vrlo lucidan tumač bajki u nekoliko svojih dela.

Delo Mačka kome u podnaslovu stoji Priča o izbavljenju ženskog principa kao polaznu tačku uzima jednu prilično komplikovanu i razvijenu rumunsku narodnu bajku u kojoj je protagonistkinja princeza koja se pretvara u mačku i obrnuto.

Kroz detaljnu analizu ovog narativa, autorka ukazuje na moguća tumačenja simbola mačke pre svega kao Anime, dakle ženskog principa prisutnog kod oba pola koji se ispoljava ili biva prigušen na različite načine, oličene u događajima u ovoj bajci.

Razrađujući dalje teoriju o načelima ženske i muške hijerarhije, autorka u veoma čitkom i interesantnom tonu uvodi pored psihologije i antropologiju, filozofiju, etnologiju u svoju raspravu, vraćajući se stalno na simbol mačke koja je u različitim kulturama imala različita značenja.

U Egiptu je bila sveta životinja koju su poštovali i kao ovaploćenje boginje Bastet, preko antičkih mitova koji su je povezivali sa Artemidom, boginjom lova, ali i drugim manjim, kućnim božanstvima kad u narodnoj tradiciji počinje da se vezuje za dom.

U germanskoj mitologiji mačka je povezivana sa boginjom svetlosti i dobrote, Frejom.

Tek sa kasnijim hrišćanskim tumačenjima simbola dolazi do identifikacije crne mačke sa đavolom i bele kao prosvetljenja, produhovljenosti i vida. (Bilo bi interesantno tumačenje naše izreke Ne vidim ni belu mačku jer u većini narodnih predanja balkanskih naroda bela mačka poražava sile mraka). Naravno, crna mačka vrlo brzo je počela je da se povezuje sa zlom Animom, negativnom stranom ženske prirode da bi se sve razvilo do neviđenih razmera lova na veštice koje su obavezno u društvu crne mačke.

Marija Lujza fon Franc pokušava da rastumači strah od mačke upravo na objašnjenju straha od nezavisne, individualne ženske prirode koja se vezuje za dom, ali ne i za određenog muškaraca, ukoliko je on izneveri.

Žena je biće doma, kao i mačka, dok je muškarac taj koji robuje braku, smatrao je njen učitelj Jung izjednačavajući metaforično mušku prirodu sa psećom, ali u smislu inercije.

Insistiranje hrišćanskih otaca na tolikoj odbojnosti prema simbolu mačke (demonska mačka sklupčana je na mnogim slikama uz Judina stopala) tumači se kao kulminacija predrasuda prema individualnosti i nezavisnosti ženske prirode.

Iako ona predstavlja magiju života, u hrišćanskoj simbolici predstava Bogorodice je glavni simbol ženskog principa u smislu čistote, smernosti i prihvatanja više volje.

Tako je i zapadno i istočno hrišćanstvo mnogo energije utrošilo na viševekovno ućutkivanje žena koje su živele u pokornosti i strahu ne bi li se time približile obećanom spasenju.

Tokom desetak vekova došlo se do teze da je za žene najpoželjnije da ćute, a Vizantija je tome pridružila i – da što manje izlaze iz kuće, podržavajući tako antičku tradiciju ginekiona, a kasnije osmanskih harema.

Načelno, sve monoteističke religije insistirale su tokom svog razvoja i širenja na oštrom razgraničenju muških i ženskih principa, dok su revolucionarne psihološke teorije dvadesetog veka na scenu izvele Animu i Animusa, dve polovine svakog bića koje se povremeno bore za prevlast ali opstaju uvek zajedno.

Na toj teoriji o dvojstvu ljudskog bića ova knjiga tumači simbol mačke prisutan koliko u umetnosti, toliko i u svakodnevnom životu. (Setimo se na primer, erotske simbolike mačke u kratkom romanu Mačka francuske književnice G. Kolet).

U duhu antičke tradicije, mačka je kao omiljena domaća životinja prisutna širom Mediterana, pa tako nije neobično videti na nekom udaljenom grčkom ostrvu pravoslavnog sveštenika kako hrani čitav čopor mačaka koje mu se umiljavaju oko nogu.

Najverovatnije ne razmišljajući ni o antičkim ni o hriščanskim tumačenjima simbola, on nesvesno nastavlja tradiciju podržavanja živototvorne Anime, bez čije neposlušnosti i individulanosti svet ne bi postojao ovakav kakav jeste.

Zbog toga ova knjiga i jeste priča o izbavljenju ženskog principa u kojoj je autorka osvetlila tradiciju, predrasude i nesvesno a čitaocu ponudila dublje uvide u psihologiju svakodnevnog.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari