Radnici u Srbiji nisu robovi 1Foto: Privatna arhiva

Petak, 22. april: Olako i prebrzo sam prihvatio predlog da pišem dnevnik tokom Stradalne (poneki je zovu Strašna i Strasna) nedelje, uoči, i Svetle (Bele ili Tomine) nakon Uskrsa.

Ma šta je sa par hiljada karaktera opisati dane – pregršt značajnih datuma hrišćanskog i verskog značaja, istovremeno isprepletanih nizom davnašnjih i aktuelnih dešavanja, prepunih osećanja radosti i tuge – činilo mi se.

U svesti svih nas je slika Isusa razapetog i ekserima prikovanog za krst na brdu zvanom Golgota, sinonimu za stradanja i mučenja. Sve generacije, uključujući i našu, imaju sopstvenu golgotu, venac od trnja na Isusovoj glavi nosile su, nažalost, i realno mnogi tokom svih ovih vekova. Patnja i bol i ovih dana obuzima na stotine hiljada hrišćana, koju je proizveo rat. Stradalna nedelja u urušenim domovima, u siromaštvu, nemaštini, izbeglištvu. Tuga.

Deo moje porodice je na okupu u Ljigu, farbaju se jaja, pripremamo se za nedelju – Uskrs. Za Jelenu i mene ovaj datum, pa i dan, ima poseban emotivan pečat. Iva, Nikola, Jelena i ja šalimo se na deda Mićin račun dok nam objašnjava kako, sa nedavno napunjenom 91. godinom, ne može u potpunosti da nam pomogne i kako on voli da kaže „bude od koristi“. Čitaj nam današnji Danas naglas, predlažemo mu, što on radosno prihvata. Vesti iz sfere ekonomije i društva nas podstiču da razmenimo informacije o našim ovonedeljnim i predstojećim dešavanjima.

Subota, 23. april

Porodične priče i razgovori. Koliki je značaj razgovora i dijaloga generalno. Neophodan je na svim nivoima – porodičnom, profesionalnom, lokalnom, nacionalnom, sindikalnom, stranačkom, društvenom, međunacionalnom, verskom… Raduju me pređašnji, današnji i ovi nadolazeći dani, prepuni susreta unutar porodice, sindikata, prijatelja, saradnika da međusobno komuniciramo. Ne mogu, pri tome, da ne primetim kako skoro uvek namećem temu jačanja socijalnog dijaloga u društvu i kako tvrdoglavo razgovor o aktuelnim dešavanjima usmeravam na to polje, na kome se prelamaju sve različitosti, sukobi interesa, izvori sukoba kako na mikro tako i na globalnom nivou.

Unazad nekoliko godina što poslodavci, što političari, što nezavisni eksperti šamarali su sindikate i najvažniji akt socijalnog mira, kolektivne ugovore, koji tobože štete interesima države. Bez informisanja javnost Srbije koje je to štete država Sbija doživela zbog kolektivnih ugovora. Nisu predstavili nijednu cifru u milijardama, pa makar i dinara ako ne u evrima, koliko to kolekivni ugovori i socijalni dijalog štete Srbiji. Nisu odgovorili, samo su zalepili etikete, jer bi morali istovremeno da kažu koji je to deo države pretrpeo najveću štetu – radnici, građani, fondovi penzionog i zdravstvenog osiguranja ili Vlada, poslodavci, političke stranke, ne daj Bože možda su najveću štetu pretrpeli i neki pojedinci?

Ako se poslužimo metaforom kad je u pitanju socijalni dijalog, mogli bi simplifikovano da ga predstavimo i kao relaciju Sindikat – Vlada, gde je Sindikat momak sa idejama, inventivan, pun predloga i spreman za saradnju, a Vlada dama koja ništa od tih predloga ne prihvata, osim da se ponekad vidi sa Sindikatom i fotografiše za medije.

Ukoliko se ovo metaforično stanje prebaci u realnu ravan, fakat je da sindikat nije zadovoljan socijalnim dijalogom, da se često njegovi predlozi ne uvažavaju, te da su u pitanju krajnje formalni kontakti u kojima retko ima suštinskih dogovora. Rezultat ovakvog stanja su brojni zakoni koji se odnose na svet rada, bez saglasnosti ili rasprave na Socijalno-ekonomskom savetu, ponekad čak i bez kontakata sa sindikatima. Sindikati se najčešće samo obaveste da je zakon prošao. Obrazloženje: ljudi i radnici ne shvataju značaj reformi i neophodnost nepopularnih mera, a  sindikat eto „tera po svome“. Rezultati ovakvog socijalnog dijaloga: kolektivno pregovaranje i zaključenje kolektivnih ugovora je u krizi, što potvrđuje i činjenica da su kolektivni ugovori zaključeni samo u javnom sektoru, dok u realnom sektoru (čitaj proizvodnom) tek nekoliko.

Nedelja, 24. april

Brančići, Ljig. Mir i lepota Božja. Reči ne mogu da opišu uticaj koji prirodne lepote ovog kraja imaju na sve nas, u porodičnoj kući u kojoj dočekujemo dan Hristovog vaskrsenja. Miris jorgovana i raznobojnost uskršnjih jaja, slatko od ribizli, domaća orahovica i šljivovica, suvoborski kajmak i sir uspostavljaju sklad duha i tela. Razmenjujemo uskršnje poruke sa članovima familije, prijateljima, kolegama… Jelena i ja posle ručka odlazimo u manastir u Bogovađu, a potom obilazimo Mionicu, Struganik i Banju Vrujci. Natpisi na spomeniku vojvodi Mišiću u Mionici po ko zna koji put, pa i sad, najveća su mi impresija, ponovo golgota dominira u mislima i osećanjima. „S nepokolebljivom verom i nadom, junaci, napred u Otadžbinu“, zapovest vojvode Mišića za proboj Solunskog fronta, stoji na njegovom spomeniku u Mionici.

Ponedeljak, 25. april

Vestima u medijima dominiraju ekonomske teme. Moguća nova ekonomska kriza, inflacija u porastu, planirani BDP mnoge vlade uz pomoć MMF i Svetske banke koriguju na dole,  recesija, poskupljenja hrane, energenata… Izgleda da se jedino ne očekuju promene u oblasti zarada. Prema poslednjim zvaničnim statističkim podacima za mart, hrana i bezalkoholna pića su poskupela za blizu 16 odsto, te minimalna zarada od 35.000 dinara nije više dovoljna da pokrije minimalnu potrošačku korpu, janurska je bila blizu 42.000. Kolika li će tek razlika biti do kraja godine, ne zna se, ali moja skromna procena je da će radnici koji primaju minimalnu zaradu u 2022. biti u minusu više od 100.000 dinara. Kako će preživeti, na čemu će štedeti?

Utorak, 26. april

Odlazim rano u crkvu Svetog Marka. Pre šest godina mama Vera je preminula. Pričala mi je da su me u njoj krstili. Tu smo krstili i Miloša i Ivanu, moju decu, njene unuke. Godine prolaze, njen osmeh je stalan, kao i osećaj tuge.

Spremamo se u Savezu za dva važna događaja: 27. april – Dan Saveza samostalnih sindikat Srbije i obeležavanje 1. maja. Zadužen sam za organizovanje prvomajskog okupljanja u Leskovcu. Prvi maj je dan kad je radništvo, pre 136 godina, izašlo na ulice da traži svoja prava. Prvomajska dešavanja 1886. u Čikagu, podstakla su radničke pokrete u svetu, posebno u Evropi. Širom sveta od 1890. se obeležava 1. maj, koji postaje Međunarodni dan rada. Naš pesnik Milorad Mitrović te godine zapisao je: „Biće bure, biće groma, oriće se ceo svet, al’ iz krvi, toga loma, ljubavi će nići cvet“.

To je prvi individualni čin obeležavanja Prvog maja u Srbiji, a od 1893, uz periodične pauze, radništvo i sindikati u Srbiji obeležavaju ovaj dan na različite načine, najčešće organizovanjem protestnih okupljanja. Ove godine, pod sloganom Naš je stav, poštujte Ustav organizujemo okupljanje svojih članova i zaposlenih u Srbiji u Leskovcu, najpre na gradskom trgu, odakle ćemo prošetati do fabrike Jura. Poručićemo radnicima, ali i svim drugim, da nisu sami, da je najveća sindikalna centrala uz njih, da ćemo biti uz njih i sa njima, kako bi se čulo – radnici u Srbiji nisu robovi, ne dozvoljavamo nikakav vid eksploatacije i diskriminacije.

Sreda, 27. april

Milošev rođendan i rano mu već na Viber šaljem čestitku. Miloš i njegov drug Nenad su neko vreme imali hip-hop grupu LSS.

U Novom Sadu je svečana sednica Veća SSSS povodom Dana Saveza. Obeležavamo 119 godina postojanja naše organizacije. Iskustvo sa nama, budućnost pred nama i novim generacijama sindikalnih aktivista. Mediji i redakcije iz Novog Sada prate naš dan, zovu novinari… Sadašnja generacija članova saveza iznad svega poštuje radničku i sindikalnu istoriju, i trudi se da da ide putem prethodnih, slobodno, dobrovoljno i hrabro delujemo i u ovim decenijama na  udruživanju i slobodnom organizovanju sindikata. Ni od koga ne tražimo dozvolu za taj put. A neki ne da ne smatraju već rade i prete svakodnevne. Današnji svet politike i kapitala i njihovo praktično delovanje ne poštuje i ne voli jake sindikate.

Četvrtak, 28. april

Bezbednost i zdravlje na radu zaposlenih u Srbiji prioritetna je tema kojoj SSSS ne poklanja pažnju samo 28. aprila, na Međunarodni i nacionalni dan. Danas, pre svega, saosećamo i ne zaboravljamo sve zaposlene koji su tragično nastradili tokom prošle i početkom godine na gradilištima, u fabrikama, rudnicima… Samo prošle, smrtno je nastradalo 70 radnika u Srbiji. Poslodavci su zakonski i jedini odgovorni za sve očigledne rizike i opasnosti na radnom mestu.

Sindikati i predstavnici za bezbednost na radu, dugogodišnja praksa u SSSS pokazuje, igraju vitalnu ulogu u osiguranju zdravlja i sigurnosti, gdegod je to omogućeno. Sindikati čine radna mesta sigurnijim i zdravijim i u cilju poboljšanja i unapređivanja boljih uslova rada zahtevaćemo snažnija zakonska rešenja i stroži nadzor nad primenom zakona i sankcionisanja svih onih koji zakone ne poštuju. Promocija poboljšanja zdravlja i bezbednosti od ključne je važnosti za naš sindikat.

Autor je potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari