Razlaz i povratak u kuću Borba

Ostavite komentar


  1. Nisam pročitala tekst, bilo bi mi ispod časti da čitam nešto što piše ova osoba, ali moram jedan komentar. Malo je ljudi iz vremena SFRJ koji su toliko dobili od Jugoslavije a da su je tako patološki mrzeli kao što to čini Manojlo Vukotić. Graniči se sa neverovatnim!

    1. Gospodjo Milka,tekst je ostao neprocitan i u mome slucaju iz potpuno istih razloga.Zbog toga cu komentarisati samo naslov – Povratak u DB nikada niste morali,Gdine Vukoticu,da cinite jer razlaza nikada nije ni bilo.

  2. Manjo, ;estitam ti na ispovesti. Ja sma tada bio mladji od svih tvojih bližih saradnika i svedok sam svih zbivanja u ,,Borbi“. Takdoej kada je došao Duško Mijić, koji me je i tužio pre nego što je postaov gazdia u ,,Borbi“. Ali, tu niej utocalo na naš prijateljski odnos. Pok. Slavoko je poveo sindikat i to je bilo da bi se smenio Manjo Vukoti8′. Posle je on bio v.d. U vreme kada je pok Slavko bio v.d., vraćao sam se u Novi Sad, i tadašnje rukovodstvo ,,Borbe“ Rude Vujadinović, predsedn UO i član savezen Vlade Stanko Šušanjar, su me pitali ako ideš kući da te povezemo. Pristao sam uz put ptiali8 da li imaš rakiej kod kuće. Svratili smo kod mene, surpuga Vesna spremial je i meleztluak i duće se ostalo na sedeljci. Pred kraj, kada se malo i popilo, razgovaralo se kod bi mgoao da bude glavni urednik ,,Brobe“ umesto Slavka Ćuruvije. Dotični, pomeenuti tadašnni rukovodioci, su se u jednom trentuku setili: pa može naša Sosa,a to je Gordana Logar. Iskusan novinar, poreklom je iz Vojvodine, slušaće nas… Posle toga ona je i postala glavni urednik ,,Borbe“… Eto, Manjo to je samo dodatak na ono što si ti napisao… Ne bih da te dopunjujem, alči sam sam prisustvovao ovom razgovor i tose dogodilo kod mene u stanu. Najlepši deo svog žvitoa sam proveo u kući ,,Borba00 Ti si me učioposlu u NOVOSTIMAi BORBI… Svaka čast i tebi i novinama i kolagama sam kojima sam proveo dobar deo rada i života. SVi smo ostavili trag u jugoslvoesnkom novinarstvu… Srećno Manjo i da nam poživiš i da se vidjamo… Gule

    1. POSTOVANE KOELGE,

      \URIO SAM NA AUTOBUS. AKO VAM NIEJ PROBLEM MOLIM VAS ISPRAVITE TE SLOVNE GRE[KE U TESKTU KOJI SAM DODAO NA TEKST MOG NEKADA[NEJG GLAVNOG UREDNIKA MANJE VUKOTIĆA. HVALA GULAN

  3. Lično sam prisustvovao zboru radnih ljudi Večernjih Novosti, neposredno nakon petooktobarskog prevrata, i svojim ušima čuo njegove reči: Ma ljudi, mene fotelja ne zanima, ja sam tu samo da pomognem…
    Zaseo Manjo bogomi, i vladao dugi niz godina nakon toga. Ojadio ih je propisno, srozao gotovo do gašenja, čudo da još i postoje. Ko ne veruje, nek’ se raspita.
    Ja i moje kolege sapatnici smo (uglavnom) za vreme njegove vladavine imali status honoraraca, i nakupili, kako ko, od 6 do 10 godina (!) ‘staža’. Treba li uopšte i da kažem – protivzakonito.
    Prođoše mnoga leta od tad, ali nepravda koju smo doživeli od ovog čoveka naprosto boli.
    Ako nešto dobro uopšte može da se kaže za njega, taj je svoje odsvirao.
    Srdačan pozdrav iz Kanade.

  4. Ne znam kako mu kao novinaru, ako je htio biti imalo objektivan rečenica: „Odmicao je, u sve težu fazu, i građanski rat.“

  5. Godina 2009. Nekoliko činjenica koje može da potvrdi svako ko je tada radio u Novostima.
    Drug Manjo izbacuje skoro kompletnu ekipu beogradske rubrike, sve koji dotle nisu dobili stalno zaposlenje, zbog „ekonomske situacije“. Dakle, oko 3/4 redakcije. Sve mladi ljudi, proseka godina 25-30 i ispraća ih rečima: „Ma kakve ima veze, vas sve i onako roditelji izdržavaju.“ Dva meseca kasnije zapošljavaju isto toliko ljudi. Valjda zato što su prestali „ekonomski razlozi“.

    Za to vreme urednica možda najznačajnije rubrike Društvo je žena od oko 40 godina i cela kompanija zna da je… hm… štićenica druga „doajena“.
    Ovo su samo dve scene nekoga ko se ponašao kao apsolutni vlasnik Novosti, a verujte da tome nema kraja. Ili ne verujte ako nećete.
    Zahvaljujem na objavi.

  6. Lično, patetično, krajnje subjektivno, licemerno, kompleksaški, na kraju i bezobrazno pisanije m.vukotića! On piše od pokušaju otimačene 32.000 m2 Borbine zgrade, a svi koji su s njim radili u Večernjim novostima, znaju kako je od koga i koliko akcija oteo, a samo je jednu imao, koliko je kako i kome sve pretio, otpuštao, šikanirao, kako je lobirao, koliko je novca uzeo za sebe, i prstom nije mrdnuo kada je mogao – da Novostima pripadne deo te kvadrature koju su zgradu, inače, gotovo celu Novostisame izgradile, jer tun nije mogao ništa da uzme za sebe. Sada je vučićev režim oteo celu zgradu.Naravno s nekad uglednim a danas profesionalno, moralno, ekonmomski uništenim Novostima). A vukotić u početku i vučiću pokušao da služi, ali ga je ovaj otkačio. Sećaju se oni koji su radili u Novostima, a ja jesam i to dugo, kako je vukotića posle 5.oktobra 2000.doveo u redakciju goran svilanović. Kako ga je uporno nametao za glavnog urednika, iako ga redakcija nije htela. Pa je, posle nekoliko glasanja na iscrpljujućim redakcijskm sastancima posle, pretnji i pritisaka, ipak je nekako prošao. A kad je prošao krenula je osveta i šikana. Taj „veliki urednik“, uvek uz svaku vlast, hvalio se 1981. godine kako je njegov najveći novinarski poduhvat u karijeri bio izveštavanje sa sahrane Edvarda Kardelja u Ljubljani. Danas, naravno, ne želi da se seti ko je bio Kardelj. To je isti „veliki novinar i urednik“ kojeg je Borba, polovinom osamdesetih, poslala za dopisnika u Rim, kao novinara bez fakulteta, i nekog ko se nekako izborio sa srpskim jezikom ali italijanski nije znao. Zahvaljujući svojim zakulisnim radnjama, političkim mahinacijama i spletkama, u toj dopisničkoj trci za Rim vukotić je pobedio jednog Juga Grizelja kojem nije do kolena. Izdejstvovao je da bude prvi i jedini dopisnik Borbine kuće u inostranstvu kojem je bilo plaćeno da ne radi – nekoliko meseci da živi u Rimu i da uči jezik. Nije ga nikad naučio, ali je dopisivao odande! I u ovom pisaniju kuka kako je smenjen uz jednu rečenicu, a prošao je kako mu i priliči, onako kako je sejao tako je i požnjeven, Mnogo ima da se kaže o vukotiću, kad on već na ovakav način promoviše svoju autobiografsku knjigu u izdanju sopstvene izdavačke kuće koju je pokrenuo novcem opljačkanim od Večernjih novosti, što je vrlo dobro poznato svima koji ga poznaju i koji su s njim radili.

  7. Klasičan crnogorski krpelj čoporativno delujući, na telu Srbije. (Vikipedija: „Krpelji najčešće borave na vrhu visokih lezi-lebe funkcija u Srbiji, gdje čekaju prolazak kakve-god prilike-šanse, na koju se posle identifikacije (oli je na budžetu Srbije), zakače pomoću posebnih plemensko-bratstvenih kuka na svim nivoima. Identifikacija se dešava putem posebnih hemoreceptora, normalnom svetu nepoznatih, koji reaguju na hemijska jedinjenja „naš’o, pa zaš’o“. Krpelj tim receptorima prepoznaje tudju državu, tudju imovinu, besplatano studiranje, diplome bez pokrića, funkcije, lečenje, stan na Dedinju… Krpelj reaguje i na svjetlosne tj. političke promjene (posebno tamno-svijetlo) kao i na vibracije, te vrste. Veoma prilagodljiv. Uočljivo i na ovom primeru!

Ostavite komentar


Društvo

Naslovna strana

Naslovna strana za 26. april 2024.
Galerija

Pretplati se i postani deo Kluba čitalaca Danasa

Klub čitalaca Danasa je zajednica pretplatnika na dnevni list Danas kojima je, pored ekskluzivnog pristupa novinama u PDF formatu veče pre nego što se štampano izdanje nađe na trafikama, dostupna i celokupna arhiva lista onlajn. Članska kartica obezbeđuje i preko 50 popusta naših partnera, kao i pozivnice za naše događaje i akcije.

Marko Nastić, di džej

Tokom svih ovih godina čitajući Danas naučio sam šta predstavlja nezavisno novinarstvo i koliko je to danas veoma retko.