Jelica Minić: Ruski poklon sigurno nije jeftin 1Foto: Medija centar

Ulog Srbije za donaciju vojne opreme od Rusije je udaljavanje od zajedničke evropske spoljne i bezbednosne politike, barem kada je o Rusiji reč, ocenjuje za Danas Jelica Minić, predsednica Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u Srbiji.

Komentarišući cenu koju će Srbija morati da plati za vojni poklon paket koji je Srbija dobila od Ruske Federacije, sagovornica Danasa je rekla da to „sigurno nije jeftin poklon“ i istakla da donaciju prati poziv Rusije na bližu i redovniju saradnju Srbije u različitim formatima zajedničkih vojnih vežbi sa Rusijom (ili Rusijom i Belorusijom), kao i na veću vojnoekonomsku i vojnotehničku saradnju.

*Kako vidite situaciju u kojoj Rusija poklanja Srbiji vojnu opremu?

– Neko bi rekao „opet se nešto zakuvava na Balkanu, polovni vojni avioni se poklanjaju na sve strane“. A darodavci dolaze i sa Istoka i sa Zapada, ne traže ništa ili uzmu ponešto, pomalo. Neko bi rekao „ne veruj Danajcima ni kada darove nose“. A neko, opet, „opasnosti vrebaju odasvud, treba biti pripravan“. Zvecka se oružjem i u izjavama ne samo regionalnih zvaničnika, već i visokog predstavnika EU u BiH Valentina Incka. Priziva se NATO da u regionu opet interveniše ako se referendumskim igrama prekrši Dejtonski sporazum. U NATO se učlanjuje, sa njim se sarađuje. Ali vojno se sarađuje i sa Rusijom, pa Rusijom i Belorusijom… Srbija učestvuje u mirovnim i humanitarnim misijama u različitim sastavima međunarodnih snaga, na različitim ratištima i kriznim zonama. Na maloj teritoriji Zapadnog Balkana ucrtavaju se stvarne ili imaginarne sfere uticaja u kojima i avioni igraju svoju ulogu, barem na nivou interpretacije.

*Zbog čega to Rusija radi ili koju cenu će Srbija, ipak, platiti?

– Prema pisanju naših medija, Srbija je tražila od Rusije pomoć u naoružavanju Vojske Srbije savremenom vojnom opremom. Zahtev se odnosio na aparate lovačke avijacije MiG 29, a ruska strana je tome dodala i 30 tenkova „72“ i 30 borbenih izviđačkih oklopnih vozila BRDM 2 sa opremom tipa manjih topova. To je lep kontingent vojne opreme i sigurno ne jeftin poklon. Srbija je ponešto već investirala u ovu donaciju, uz doplatu koja će slediti za prilagođavanje opreme domaćim potrebama. To je „čuvanje leđa Rusiji“ prilikom izglasavanja rezolucija u Generalnoj skupštini UN, ili u evropskim institucijama i odbijanje da joj uvede sankcije. Ulog je, dakle, udaljavanje od zajedničke evropske spoljne i bezbednosne politike, barem kada je o Rusiji reč. Poklon paket je praćen i pozivom na bližu i redovniju saradnju Srbije u različitim formatima zajedničkih vojnih vežbi sa Rusijom (ili Rusijom i Belorusijom), kao i na veću vojnoekonomsku i vojnotehničku saradnju.

*Kakve signale prihvatanjem ruskog oružja Srbija šalje Evropskoj uniji?

– I ovom prilikom, u susretima sa ruskim zvaničnicima, srpski premijer je naglašavao vojnu neutralnost Srbije, ali i želju za jačanjem međusobne ekonomske i političke saradnje. Poseta premijera Srbije Moskvi se odvija neposredno nakon otvaranja dva nova pregovaračka poglavlja sa Evropskom unijom, koja je pohvalila reformski napredak i ekonomske rezultate Srbije. Za onoga koji donosi sud o ovim potezima Srbije postavlja se nekoliko pitanja. Da li su modernizacija i jačanje oružanih snaga Srbije neophodni u ovom trenutku i zbog čega? Da li se pomoć mogla tražiti od nekog drugog? Da li vojna neutralnost podrazumeva i održavanje balansa prilikom nabavke opreme? Ima i drugih, širih okvira u određivanju vojnog aspekta daljeg razvoja Srbije. Prvo, nekada jaka vojna industrija pokazuje znake oporavka. Vojna industrija ima važno mesto u tehnološkom razvoju. Vojska Srbije je prošla, prema mnogim procenama, kroz dublje reforme nego unutrašnji poslovi i službe bezbednosti, koji su takođe bitni za sigurnost građana, kako unutrašnju tako i spoljnu. A ipak, vojni službenici su izašli na ulice da se bore za unapređenje svog materijalnog statusa i izraze svoje nezadovoljstvo stanjem u vojsci. Da li ovaj svakako značajan priliv opreme nešto menja?

Sve zavisi od politike

– Ako je nekada i bilo, u ovom malom regionu više baš i nema važnih „vojnih tajni“. Učešće u NATO savezu, kao i složene državne zajednice na ovim prostorima čine stvarnu vojnu efektivu transparentnom. Uz to, postkonfliktni region je i pored određene vremenske distance sasvim sigurno i dalje pod raznim vidovima prismotre. Najzad, novonastale države u regionu su zaključile međusobno bilateralne sporazume o vojnoj saradnji, što podrazumeva i povremene manje zajedničke vežbe. Dakle, dobro se poznaju. Nekadašnja Jugoslavija je imala jednu od najvećih armija u Evropi i veliku vojnu industriju. To joj nije pomoglo prilikom raspada. Čak je postalo akcelerator i svojevrsno „gorivo“ njene ratne dekonstrukcije. Na kraju, ipak sve zavisi od politike i dobrih ili loših namera.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari