Jeremić: Podela na "građansku" i "nacionalnu" opoziciju odgovara režimu 1Foto: Narodna stranka

Prvo i najosnovnije – insistirali smo na tome da se sačuva duh zajedništva sa beogradskih izbora na kojima je, imajući u vidu sve okolnosti, postignut respektabilan rezultat.

Prelomni trenutak u nastajanju Saveza za Srbiju je bio dogovor Narodne stranke sa Draganom Đilasom o formiranju zajedničke odborničke grupe u Skupštini Beograda. Time je stvoreno jezgro kojem su se kasnije priključili i oni koji do tada nisu bili sa nama. Prilikom sastavljanja zajedničkog programa, pored jasnog stava o KiM, od izuzetne važnosti za Narodnu stranku bilo je i uspostavljanje specijalnog tužioca za borbu protiv visoke korupcije, lustracija svih koji su u prošlosti zloupotrebili javne funkcije i državne resurse, hitno donošenje zakona o poreklu imovine i nezastarivost krivičnih dela proisteklih iz procesa privatizacije, kaže u razgovoru za Danas Vuk Jeremić, predsednik Narodne stranke, odgovarajući na pitanje na čemu je ta stranka posebno insistirala prilikom dogovora o stvaranju Saveza za Srbiju.

Naš sagovornik ističe da „verujemo da su nam i u diplomatiji neophodne hitne korenite promene, kako bi se zaustavilo strmoglavo poniranje ugleda i interesa Srbije“. „Međunarodna saradnja se danas svodi na šarlatansko uveseljavanje i povlađivanje stranim gostima i nekontrolisanu trgovinu nacionalnim resursima – teritorijalnim, ekonomskim i svim drugim – iza zatvorenih vrata, isključivo u cilju učvršćivanja diktatorske vlasti“, smatra Jeremić.

* Kako komentarišete učestale primedbe dela srpske javnosti da je vaš Savez „suviše desni“?

– Te primedbe naprosto nemaju uporište u realnosti, što se jasno vidi iz zajedničkog programskog dokumenta. Činjenica da se osnivači Saveza, pored svih ostalih stvari na koje nisam čuo neke naročite primedbe, zalažu za poštovanje Ustava i Rezolucije 1244 ga čini „desničarskim“? Pa šta su onda „levičari“ ili „građanisti“ – oni koji su protiv najvišeg pravnog akta države ili očuvanja teritorijalne celovitosti zemlje? Jedini kome je u interesu forsiranje podele na „građanske“ i „nacionalne“ opozicione snage je zapravo režim. Narodna stranka je nastala na filozofiji da građanske i nacionalne vrednosti u civilizovanom društvu koje počiva na vladavini prava nisu suprotstavljene, a takvo uverenje vlada i u Savezu za Srbiju.

* Šta su, prema Vašem mišljenju, „recepti“ za održivost Saveza? Kako će Savez izbeći sudbinu DOS-a?

– Prvi je da nikada ne gubimo iz vida najvažnije zajedničke ciljeve – promenu korumpiranog sistema, stvaranje uslova za normalan život i obnovu demokratije i osnovnih sloboda. Zato će prva vlada u Srbiji po smeni režima biti prelazna i ekspertska. Drugi je da poštujemo autonomiju članica Saveza i razlike koje postoje među nama. Narodna stranka je jedan od nosećih stubova Saveza za Srbiju, ali će svakako nastaviti sa svojom misijom u društvu i nakon što Savez ispuni ciljeve zbog kojih je nastao.

* Koji će biti prvi potezi Saveza od zvaničnog osnivanja ovog vikenda?

– Počećemo sa intenzivnim radom širom Srbije od prvog dana. Za septembar je već dogovoreno osam tribina, kao i mnoge druge aktivnosti. Ponudićemo narodu jasnu alternativu ovoj vlasti i konkretan plan poteza u cilju postizanja promena. Uspostavićemo veze sa sindikatima, strukovnim udruženjima, kao i civilnim sektorom. Imaćemo i živu diplomatsku aktivnost ove jeseni – ne može Vučić imati monopol na međunarodnu komunikaciju i predstavljanje Srbije u svetu. Primera radi, ja ću kao bivši predsednik učestvovati u radu visokog zasedanja Generalne skupštine UN, a planiran je i niz bilateralnih susreta – u zemlji i inostranstvu. To će biti od velike važnosti, pogotovo imajući u vidu očigledno ubrzavanje kosovskog procesa.

* Narodna stranka je ovog leta pokrenula akciju „Jedan potpis menja sve“. Koliki je dosadašnji odziv građana?

– Narodna stranka je čitavo leto provela „na terenu“, širom Srbije. Akcija „Jedan potpis menja sve“ je tokom avgusta sprovedena u više od 30 gradova, a u septembru planiramo da taj broj utrostručimo. Za sada je odziv iznad očekivanja, a možda najinteresantnije zapažanje je to da je gotovo polovina građana koja stupa u razgovor sa našim aktivistima u čvrstom uverenju da Vučić nikada ne bi potpisao akt koji bi omogućio da Kosovo postane član UN. Još je veći broj onih koji nisu bili svesni da smo u opasnosti da i delovi juga Srbije ostanu sa one strane „razgraničenja“ sa Albancima. Takvo bacanje prašine u oči narodu je uporedivo sa proglašenjem Kumanovskog sporazuma pobedom nad NATO 1999. godine. Savez za Srbiju će se svom snagom zalagati da istina dopre do naroda.

* Vaša stranka se protivi razgraničenju i razmeni teritorija kao mogućem rešenju kosovskog problema. Šta je, prema Vašem mišljenju, rešenje za KiM? Ima li, uopšte, rešenja?

– „Razgraničenje“ sa jednom nacionalnom manjinom u multietničkoj državi kao što je Srbija predstavlja dramatičan presedan koji otvara Pandorinu kutiju opasnosti za teritorijalnu celovitost zemlje. Mi smatramo da bi dijalog sa Albancima svakako trebalo nastaviti, ali na bitno stručniji i odgovorniji način, stavljajući na sto teme od vitalnog značaja koje do sada u Briselu praktično nisu ni dotaknute, kao što su pitanje uzurpirane imovine – državne i privatne – kao i verodostojne i trajne garancije zaštite srpskog stanovništva i našeg vekovnog kulturnog nasleđa. Ne može se status rešavati pre nego što su takve stvari na adekvatan način ispregovarane i obezbeđene. A i tada, ne vidim nijedan razlog zašto bi normalizacija prilika na Balkanu morala podrazumevati punopravno članstvo Kosova u UN, nakon kojeg više ne bi bilo realnih prepreka za formiranje velike Albanije i dalju relativizaciju granica naše zemlje. Da li neko može da kaže da život na Tajvanu nije normalan, jer nisu u UN? Da li ih to sprečava da trguju sa Kinom ili putuju po svetu? Naravno da ne.

* Očekujete li da će Aleksandar Vučić i Hašim Tači postići sporazum do proleća 2019, kako se priča u diplomatskim kuloarima? Očekujete li da će biti održan referendum o KiM, koji najavljuje predsednik Srbije?

– Podsetiću Vas da sam bio prvi koji je na to ukazao, kada sam u martu ove godine izašao u javnost sa podacima o njihovim tajnim susretima u Parizu i Njujorku, koje oni nikada nisu demantovali. Siguran sam da će Vučić sa svoje strane pokušati da odgovornost za davanje saglasnosti Srbije na zaokruživanje kosovske državnosti podeli sa narodom, ali da referendum neće biti središnji deo njegove strategije, već novi parlamentarni izbori na kojima namerava da sprovede do sada nezabeleženu izbornu krađu. Pošto stavljanje potpisa na sporazum sa Prištinom planira da uslovi svojom pobedom na tim izborima, računa da će međunarodna zajednica biti spremna da mu za takvo razbojništvo progleda kroz prste.

* Vlast i prorežimski mediji uporno ponavljaju da je za vreme režima Borisa Tadića, čiji ste bili deo, rešavanje kosovskog pitanja izmešteno iz UN u EU. Da li se to moglo sprečiti?

– Hiljadu puta ponovljena laž ipak ne može postati istina. Rezolucijom Generalne skupštine UN iz 2010. godine okončan je proces pred Međunarodnim sudom pravde koji je kosovske Albance primorao da se vrate za pregovarački sto – uprkos tome što su prilikom jednostranog proglašenja nezavisnosti 2008. godine bili na čvrstom stanovištu da je time stvar za njih završena, uz podršku moćnih svetskih sila. Sud je, međutim, suprotno tvrdnjama režimskih medija, podvukao centralnost Rezolucije 1244 i ulogu Saveta bezbednosti UN u rešavanju pitanja statusa KiM. Da nije tako, i da zbog prava veta Rusije i Kine jedino rešenje za kosovsku stolicu u UN ne leži u potpisu Beograda, ne bi danas ni bili u situaciji da se za bilo šta pitamo. Pregovori o tehničkim stvarima su nešto drugo – mogli su biti vođeni i u Briselu i u Njujorku. Poznato je da sam ja snažno zastupao tezu da bi to trebalo da se odvija uz posredničku ulogu UN, ali da sam nažalost u tome na kraju ostao usamljen. No kako god, status je bio i ostao tema u isključivoj nadležnosti Saveta bezbednosti UN, što smo našim odlaskom pred Međunarodni sud pravde trajno zacementirali.

* Na meti medija bliskih vlasti našli ste se i pre nekoliko dana, kada ste posetili Makedoniju. Šta je stvarni razlog Vaše posete toj državi?

– Kroz Makedoniju sam samo prolazio, na privatnom odlasku sa prijateljima na „hodočašće“ na Kajmakčalan i Zejtinlik, čime smo želeli da u ličnom svojstvu obeležimo stogodišnjicu proboja Solunskog fronta i poklonimo se onima koji su svoj život dali za slobodu Srbije. Nisam tamo imao ni jedan jedini sastanak – zapanjujuće je šta su režimski mediji pokušali da naprave od toga, izmišljajući susrete sa ljudima sa kojima nisam ni u kakvom kontaktu.

Šta je „zabolelo“ režim

* Da li je Vaša slika pored table „Preševo“ fotošopirana?

– Naravno da nije, stali smo pored nje na auto-putu i slikali se, kao i u Skoplju, Bitolju, Kajmakčalanu, Solunu, i na drugim mestima tog vikenda. Očigledno je neke mnogo zabolela prateća poruka – da se režim sprema da u ruke kosmetskih Albanaca preda deo neupitno suverene državne teritorije, kao i kontrolu nad vitalnim koridorom koji spaja Srbiju sa morem.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari