Kad su boks mečevi bili na fudbalskom stadionu 1

U prostorijama beogradske podružnice Zavičajnog društva „Kraljevo“ večeras je predstavljena knjiga dr.Milana Matijevića „Spomenar kraljevačkog boksa“ kojom je ovaj nadasve vredni hroničar Kraljeva sačuvao od zaborava sedamdestogodišnju istoriju boksa u gradu na Ibru.

Interesovanje za ovaj sport započelo je daleke 1936 godine kada je Kraljevo bilo industrijski centar u koga su zbog Fabrike aviona i Železničke radionice (kasnije Fabrike vagona) došli radnici iz svih krajeva ondašnje kraljevine ali i iz inostranstva, mahom Francuzi i nešto Čeha i Nemaca.

Kraljevčani su boks voleli do te mere da su mečevi, u periodu krajem pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka, organizovani na gradskom fudbalskom stadionu.

Tih godina su uspostvaljene i sportske bokserske veze sa susednim Kragujevcom čiji je boks klub Radnički bio višestruki prvak države i koji je dao mnoge istaknute majstore plemenite veštine.

Ta činjenica a i činjenica da se Kraljevčani i Kragujevčani okupljaju zajedno svakog četvrtka u Beogradu u prostorijama koje pripadaju gradu Kragujevcu koje su ustupljene njihovim zavičajcima bile su presudne da se i večeras o Matijevićevoj knjizi i istorijatu boksa u ova dva grada razgovara u tom mešovitom, kraljevačko-kragujevačkom sastavu.

Veče priče o boksu na momente protkano i stihovima svojim prisustvom upotpunili su i proslavljeni asovi ovog sporta Dragomir Vujković, Mirko Puzović, Milivoje Labudović i Dušan Mileusnić.

Svi oni osim Dragomira Vujkovića , nosili su dres Radničkog iz Kragujevca a kako su rekli, na momenat su prekinuli žiriranje na boks reviji „Zlatan rukavica“ u beogradskoj „Kombank areni “ da bi učestvovali na ovom događaju i ukazali počast svom učitelju Slavku Sorgiću Cobriju koji je iako u dobrim devedesetim godinama večeras bio sa svojim Kragujevčanima i Kraljevčanima.

LJubiteljima boksa Sorgić je poznat kao dvostruki prvak države u srednjoj kategoriji 1955. i 1956. godine, Kragujevčanima i kao bokserski pedagog ali i kao svestrani intelektualac i pisac poezije.

Pre nego što je sam govorio svoju pesmu „Zemlja belih breza“ Slavko Sorgić je otkrio i neke druge malo poznate detalje iz svoje biografije poput onih da ga je Rezolucija Infombiroa 1948 godine zatekla u Moskvi kao oficira na školovanju, da ga je to koštalo trogodišnjeg surovog robijanja na Golom otoku ali da ga je sve to na neki način ojačalo i uputilo na dokazivanje kroz sport a potom i kroz školovanje na fakultetu i stvaralaštvo u poeziji.

O njegovoj svestranoj ličnosti anegdotom je posvedočio i dr. Milan Matijević koji se čitavog života bavio atletikom ispričavši kako je tih pedesetih godina Sorgić iako bokser došao na jedan atletski miting u Kraljevu i pobedio sve atletičare.

Tokom večeri u Beogradu i priča o boksu pomenut je i nedavno preminuli Vojislav Janićijević-Janez, nekadašnji bokser kraljevačkog „Metalca“ koji se kasnije kao sportski radnik i predsednik boks-kluba,više od dve decenije borio i na razne načine dovijao da boks preživi izrazito teška vremena za sport u gradu na Ibru.

Kako je Janez drugovao sa svim prisutnim bokserskim legendama oni su zdušno podržali inicijativu da se ime ovog kraljevačkog sportiste i sportskog radnika sačuva od zaborava organizovanjem jedne memorijalne bokserske revije u Kraljevu sa njegovim imenom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari