
…Osećaj se nije promenio ni nakon debakla protiv Mađarske, pošto je do duela sa selekcijom Hrvatske računica bila takva da je i bod bio u igri.
Nažalost, kada je bilo najpotrebnije, svi objektivni faktori koji su i pre, kao i u toku prvenstva uticali na broj igračica u rotaciji, samim tim i na sam kvalitet partija „paralisali“ su naše dame u krucijalnim momentima utakmice.
Imala je Srbija na 19 sekundi do kraja i napad za bod i obezbeđen prolaz u drugu fazu, međutim Kristina Liščević nije uspela da zamišljeno sprovede u delo i na liniji pronađe pivotmenku Pop-Lazić; po automatizmu, očaj zbog poraza 25:24 u danskom Koldingu pretvorio se u poslednju nadu da će Mađarice par sati kasnije takođe savladati Holanđanke i tako nas počastiti prolaskom iz grupe C u drugu fazu Evropskog prvenstva koje se održava u Danskoj i Norveškoj.
Nažalost, uprkos borbi i vođstvu do maltene sredine drugog poluvremena, naše severne komšinice nisu uspele da savladaju Holanđanke što je značilo i definitivnu eliminaciju Srbije sa kontinentalnog šampionata zbog najlošije gol-razlike u trouglu Holandija-Mađarska-Srbija.
Bez povređene Andree Lekić bilo je jasno da će za organizaciju igre jedino brinuti Liščevićeva.
Uprkos tome što je u drugom poluvremenu sa Holanđankama i većem delu duela sa Mađaricama uigravao igru sa dva pivotmena i praktično sedam igračica u polju, bez golmana, selektor Obradović sinoć gotovo nijednom nije posegnuo za sličnim rešenjima.
Hrvatice su prethodno trijumfima protiv Mađarica i Holanđanki sa rezervisanim kartam za drugu fazu igrale rasterećenije i čini se brže, uprkos tome što na desnom beku nisu imale levoruko „rešenje“.
Trifunovićeva je tek povremeno odmenjivala jednu iz standardnog bekovskog trija Stoiljković-Liščević-Lavko što je bilo nedovoljno u visokom ritmu, zbog kojeg je već u prvih 30 minuta Stoiljkovićeva imala problema sa grčevima u listu.
Srpkinje su samo sredinom prvog poluvremena zaličile na reprezentaciju kadru da se nadmeće sa najboljima; povele su sa maksimalne četiri razlike 14:10, igrale raznovrsno i dopadljivo, zamarajući Pejićevu na golu Hrvatske razornim šutevima sa distance (Lavko) i pronicljivim sa krila.
Činjenica da su Hrvatice u samo par minuta poravnale na 14:14 ukazivala je i na to da je u rezervoaru Srbije ostalo još malo goriva.
Trudile su se naše gracije konstantno, nisu odustajale ni kada su komšinice povele sa dva gola razlike; selektor Obradović podsećao ih je da loptu spuštaju ka pivotmenu, ali sa manjkom snage padala je i koncentracija.
Čak 14 minuta rukometašice Srbije u drugom poluvremenu nisu postigle gol iz igre. I u datim okolnostima, poslednji put vodile su 23:22 ali u prelomnim trenucima ostale su bez rešenja, širine u napadu i protoka lopte.
Pokušale su nemuštim improvizacijama, ali nije vredelo: snaga, sreća i hrabrost ostale su na tom poslednjem neuspelom pokušaju Liščevićeve da doturi loptu koleginici na crti. Jednostavno, u drugom poluvremenu naša reprezentacija gotovo da nije imala nikakvih rešenja sa bekovskih pozicija; nijedana izgrađena pozicija za šut jednostavno je upućivala da će u najvažnijem napadu na šampionatu Liščevićeva pokušati da proigra pivotmena; znali su to svi u reprezentaciji i selektor je odborio, ali su nažalost to znale i umešno sprečile i rukometašice Hrvatske.
Grupa C – 3. kolo
- Srbija – Hrvatska 24:25
- Holandija – Mađarska 28:24
- Hrvatska 6
- Mađarska 2
- Holandija 2
- Srbija 2
Podržite nas članstvom u Klubu čitalaca Danasa
U vreme opšte tabloidizacije, senzacionalizma i komercijalizacije medija, duže od dve decenije istrajavamo na principima profesionalnog i etičkog novinarstva. Bili smo zabranjivani i prozivani, nijedna vlast nije bila blagonaklona prema kritici, ali nas ništa nije sprečilo da vas svakodnevno objektivno informišemo. Zato želimo da se oslonimo na vas.
Članstvom u Klubu čitalaca Danasa za 799 dinara mesečno pomažete nam da ostanemo samostalni i dosledni novinarstvu u kakvo verujemo, a vi na mejl svako veče dobijate PDF sutrašnjeg broja Danas.
Možda su, ove naše jadnice, pomislile da ne smeju da pobede Hrvatsku, jer bi ih neko iz Srbije, verovatno neka NVO ili srpska „elita“, optuživali za velikosrpski nacionalizam i šovinizam? Tužno je igrati rukomet a 14 minuta ne dati gol?! Možda bi i tu činjnicu trebalo okarakterisati kao jedinstveni uspeh. Još uvek ne mogu da poverujem u tu činjenicu?! To retko kojoj reprezentaciji može da uspe. Ipak na kraju moramo priznati Hrvatice su igrale za svoju državu iborile se kaolavice. Imale u razlog da se bore. Naše rukomertašice nisu imale takav cilj. Njima su, preokupeacije, očito daleko prizemnije i prozaičnije. Niko im nije usadio osećaj pripadnosti, što je bolest većine sportista u Srbiji. Oni sebe tavljaju daleko iznad nacije, iznad države a, o reprezentaciji da i ne govorim.
Da li postoji neka delatnost za koju g-din Knezevic nije strucan i da nema svoj komentar?!