AP: Satima u redu za koru hleba i flašicu vode, bolesti se šire u Gazi 1Foto: EPA-EFE/MOHAMMED SABER

Promaljaju se ruke dok stanovnici Gaze čekaju satima na koru hleba,  flašicu  vode. Sa druge strane vlada šuga, dijareja i respiratorne infekcije jer su skloništa pretrpana. Neke porodice moraju da biraju ko će danas jesti, prenosi agencija Asošiejted pres.

„Moja deca plaču jer su gladna i umorna i ne mogu da koriste kupatilo“, rekla je Suzan Vahidi, humanitarna radnica i majka petoro dece u skloništu UN u centralnom gradu Deir al-Balah, gde stotine ljudi dele jedan toalet. „Nemam ništa za njih.“

Sa ratom između Izraela i Hamasa koji traje drugi mesec i više od 10.000 ljudi ubijenih Palestinaca u Gazi, zarobljeni civili se bore da prežive bez struje i tekuće vode. Palestinci koji su uspeli da pobegnu od izraelske kopnene invazije u severnoj Gazi sada se susreću sa nestašicom hrane i lekova na jugu, a ne nazire se kraj ratu koji je izazvao napad Hamasa 7. oktobra.

Više od pola miliona raseljenih ljudi smestilo se u bolnice i škole UN-a koje su pretvorene u skloništa na jugu. Škole — pretrpane, posute smećem, prepune muva — postale su leglo zaraznih bolesti.

Od početka rata, nekoliko stotina kamiona pomoći je ušlo u Gazu kroz južni prelaz Rafa, ali humanitarne organizacije kažu da je to kap u moru u odnosu na ono koliko je potrebno. Za većinu ljudi, svaki dan je postao naporan ciklus traženja hleba i vode i čekanja u redovima.

Stanovnici Gaze već deceniju trpe sukobe, četiri rata sa Izraelom i 16-godišnju blokadu otkako je Hamas preuzeo vlast od rivalskih palestinskih snaga.

Neki Palestinci su čak iskalili svoj gnev protiv Hamasa, vičući uvrede na račun zvaničnika ili prebijajući policajce u scenama koje su bile nezamislive pre samo mesec dana, kažu svedoci.

„Gde god da krenete, vidite napetost u očima ljudi“, rekao je Jusef Hamaš, humanitarni radnik iz Norveškog saveta za izbeglice u južnom gradu Kan Yunis. „Možete reći da su na prelomnoj tački“.

Police u supermarketima su skoro prazne. Pekare su zatvorene zbog nedostatka brašna i goriva za peći, ali i zbog vazdušnih udara. Poljoprivredno zemljište u Gazi je uglavnom nepristupačno, a malo je na tržištima proizvoda osim luka i pomorandže. Porodice kuvaju sočivo na malim vatrama na ulicama.

„Čujete decu kako plaču za slatkišima i toplom hranom“, rekao je Ahmad Kanj (28), fotograf u skloništu u južnom gradu Rafah. „Ne mogu da spavam.“

Mnogi ljudi kažu da nedeljama nisu jeli meso, jaja ili mleko i da sada žive sa jednim obrokom dnevno.

„Postoji stvarna pretnja od neuhranjenosti“, rekla je Alija Zaki, portparol Svetskog programa za hranu UN. Ono što humanitarni radnici nazivaju „nesigurnošću hrane“ nova je osnova za 2,3 miliona stanovnika Gaze, rekla je ona.

Čuvena jela iz Gaze kao što je jazar ahmar — sočne crvene šargarepe punjene mlevenom jagnjetinom i pirinčem — daleka su uspomena, zamenjena urmama i upakovanim keksima. Čak i to je teško pronaći.

Svakog dana porodice šalju svoje najupornije članove pre zore u jednu od retkih pekara koje još uvek rade. Neki uzimaju noževe i motke — kažu da se moraju pripremiti da se brane ako budu napadnuti, a neredi sporadično izbijaju u redovima za hleb i vodu.

Jedna žena rekla je agenciji AP da je njen rođak, 27-godišnji otac petoro dece u urbanom izbegličkom kampu Džabalija u severnoj Gazi, izboden kuhinjskim nožem u leđa nakon što je optužen da je presekao liniju za vodu.

Trebalo mu je na desetine šavova, rekla je ona, govoreći pod uslovom anonimnosti iz straha od odmazde.

Nasilje je uzdrmalo malu teritoriju, gde su prezimena povezana sa statusom zajednice, a čak i male indiskrecije mogu biti uveličane u očima javnosti.

„Društveno tkivo po kojem je Gaza bila poznata se raspada zbog anksioznosti, neizvesnosti i gubitka“, rekla je Džulijet Touma, portparolka agencije UN za palestinske izbeglice.

Izrael je prekinuo dotok vode do Gaze ubrzo nakon napada Hamasa, rekavši da će njegova potpuna opsada biti ukinuta tek nakon što militanti oslobode oko 240 talaca koje su zarobili.

Oni koji ne mogu da pronađu ili priušte flaširanu vodu oslanjaju se na slanu, nefiltriranu vodu iz bunara, za koju lekari kažu da izaziva dijareju i ozbiljne gastrointestinalne infekcije.

„Ne mogu da prepoznam svog sina“, rekao je Fadi Ihjazi. Trogodišnjak je izgubio pet kilograma za samo dve nedelje, kaže, i dijagnostikovana joj je hronična crevna infekcija.

„Pre rata imao je najslađe dečje lice“, rekao je Ihjazi, ali sada su mu usne ispucale, lice žućkasto, oči upale.

U skloništima, nedostatak vode otežava održavanje čak i osnovne higijene, rekao je dr Ali al-Uhisi, koji leči pacijente u jednoj u Deir al-Balahu. Vaške i vodene boginje su se proširile, rekao je, a samo u sredu ujutru lečio je četiri slučaja meningitisa. Ove nedelje je takođe video 20 slučajeva hepatitisa A – infekcije jetre.

Za većinu bolesti nema lečenja — tablete cinka i oralne soli za rehidraciju nestale su prve nedelje rata. Frustrirani pacijenti su napali lekare, rekao je Al-Uhisi, koji je opisao da ga je ove nedelje pretukao pacijent kome je bio potreban špric.

Sadeia Abu Harbeid (44) rekla je da je propustila hemoterapiju zbog raka dojke tokom druge nedelje rata i da ne može da pronađe lekove protiv bolova. Bez redovnih tretmana, kaže ona, njene šanse za preživljavanje su slabe.

Gotovo da ne jede, birajući većinu malo hrane koju ima da daje svom dvogodišnjaku. „Ovakav život je poniženje“, rekla je ona.

Budućnost Gaze ostaje neizvesna dok izraelski tenkovi tutnjaju sablasnim ulicama grada Gaze sa ciljem da sruše Hamas. Palestinci kažu da nikada neće biti isto.

„Gaza koju poznajem sada je samo uspomena“, rekao je 16-godišnji Džehad Gandur, koji je pobegao u Rafu. „Nema više bilo čega što znam“.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari