Kad su se skojevci krizmali

P { margin-bottom: 0.21cm; }

 -Jesu li, dakle, politika koja se lažno predstavlja kao borba protiv politike. U nadgornjavanju političkih stranaka, aktuelni uticaj Katoličke crkve na obrazovni kurikulum i na mlade uopšte, pao je u drugi plan.

Borbu za taj uticaj Katolička crkva u Hrvatskoj nije izgubila ni sa reprezentantima sistema koji slovi za totalitarni – Komunističkom partijom i sa njom povezanim omladinskim organizacijama, tvrdi dr Tatjana Šarić, autor referata o borbi za prevagu među mladima u Hrvatskoj posle Drugog svetskog rata koji je podnela na savetovanju o totalitarizmu organizovanom na Filozofskom fakultetu u Splitu. Pa je u prvim posleratnim godinama, partijski vrh ocenjivao da je, što se religije tiče, najgore stanje u Hrvatskoj gde je u školama predavalo 25 odsto sveštenika, a 1951. je zabeleženo da „svi, pa i komunisti slave Božić“. „Godine 1948 pretpostavljalo se da vjeronauk u NRH pohađa otprilike 50 odsto djece iz osnovnih škola i nižih razreda sedmoljetki no u taj postotak ulazili su i ustanički i srpski krajevi u kojima djeca uopće nisu pohađala vjeronauk, tako da je postotak u krajevima u kojima nije bilo Srba, primjerice u Hrvatskom primorju i Zagorju iznosio skoro 100 odsto“, navodi Šarićeva.

Ona za Danas kaže da je Katolička crkva u hrvatskom obrazovanju i danas prisutna jako puno. „U osnovnim školama 98 odsto djece ide na katolički vjeronauk, rijetki su oni koji ne idu. To je sveprisutno. Katolički vjeronauk je unutar radnog dana u školi, nije prvi sat ili zadnji sat, nego je u sredini. Djeca koja ne idu na vjeronauk imaju taj sat rupu. Nisu organizovani nikakvi sadržaji za djecu koja možda iz ovog ili onog razloga ne sudjeluju u tome. Moje je osnovno stajalište da katolički vjeronauk ne bi trebao biti u osnovnoj školi. To bi trebalo biti opcionalno ili u crkvama kao što je uvijek bilo“, kaže Šarićeva za Danas.

Razloge za uspešnost borbe Katoličke crkve u Hrvatskoj za uticaj na mlade i u totalitarnom komunističkom sistemu Šarićeva nalazi pre svega u vekovnoj tradiciji. „Zapravo, 95 odsto stanovništva je katoličke vjeroispovjesti i nakon stoljeća i stoljeća postojanja tog naroda, jedan novi režim ne može iskorijeniti nešto što je zapravo dio tradicije i samog kulturnog identiteta tog naroda. Tako da je logično da oni u tome nisu uspjeli“, kaže Šarićeva, inače zaposlena u Hrvatskom državnom arhivu.

Već po podnošenju referata njoj je postavljeno pitanje Pravoslavne crkve, a Šarićeva tim povodom za Danas kaže da se u to vreme o Pravoslavnoj crkvi nije uopšte govorilo jer je, prosto, imala mnogo manje vernika, a i smatrala se delom vlasti, kaže Šarićeva.

„Srba je nakon Drugog svjetskog rata bilo puno više nego što ih ima danas nakon Domovinskog rata, ali oni nisu predstavljali problem. Zato što su oni u puno većoj mjeri sudjelovali u Narodnooslobodilačkoj borbi, u koju su se sljedom ustaških zločina uključili već 1941. godine i činili su dobar dio partizanskih jedinica tako da su ih vlasti tolerirale, bili su dio vlasti, bili su dio njih, nisu bili povezani sa ustašama, bili su protivnici nacističkog režima. A Hrvatska je podjeljena, ona je za vrijeme Drugog svjetskog rata faktički bila u građanskom ratu, jer smo imali ustaše i partizane i dio oko HSS koji je bio pasivan. Kod Srba to nije bio slučaj. Oni su bar u velikoj većini bili na jednoj strani, na strani saveznika, protiv sila osovine“, kaže Šarićeva za Danas.

NJen je referat, verovatno i zahvaljujući njenom radu u Hrvatskom državnom arhivu, potkrepljen mnogim živopisnim primerima koji svedoče da „organizacija Narodne omladine Hrvatske nije imala jedinstvenu metodu za suzbijanje utjecaja Crkve na mlade niti plan kojeg bi se pridržavale i provodile ga sve razine omladinske organizacije“ niti je vlast bila načisto kako sa tom (katoličkom) religioznošću postupati. Tako je „u Dalmaciji utjecaj Crkve bio velik pa su se u nekim mjestima čak i skojevci krizmali (kotar Zadar), a u Rogoznici su se skojevci angažirali oko prijevoza kipa Gospe iz jedne crkve u drugu… u Rijeci je zbor aktiva NOH prešao pjevati u crkvu… na kotaru Delnice sekretar aktiva NOH organizirano je vodio mlade u crkvu“.

Kad su se u aktivnu borbu za mlade upuštale obe strane su često koristile slične metode: „Jedna je djevojka za kaznu što je prisustvovala omladinskoj priredbi morala slijedećih osam dana ići pet kilometara dalje na ispovijed. U nekim selima u okolici Đakova u crkvama se razdvajalo djevojke na poštene – one koje su živjele po crkvenim pravilima i smjele u crkvi stajati u redu, i nepoštene – one djevojke koje su imale nezakonitu djecu, kao i one koje su bile na radnim akcijama“.

Kler „otpisao“ Karamarka

U vrlo optužujućem komentaru Ivana Miklenića, dugogodišnjeg glavnog urednika Glasa koncila, Katolička crkva u Hrvatskoj praktično je povukla podršku Tomislavu Karamarku, a nekoliko optužujućih domoljubnih pitanja postavljeno je u vrhu HDZ. U komentaru Miklenić Karamarka optužuje da je lične interese stavio ispred opšteg dobra, a HDZ da više ne ume da prepozna šta je opšte dobro za razliku od Mosta nezavisnih lista koji je pokazao da to zna.

„Izvanredni parlamentarni izbori teško mogu biti u službi općeg dobra Hrvatske“, kaže Miklenić i pita se „prepoznaju li slobodni političari i slobodni građani nevidljivu ruku koja skrivena iza scene čvrsto držao i ne pušta okovanu Hrvatsku, koja Hrvatskoj i dalje onemogućuje slobodu, demokraciju, pravnu državu, a time i boljitak“. Miklenić ne precizira na koju ruku misli, mada o njoj govori u kontekstu dogovora HDZ i SDP o izboru sudija Ustavnog suda, ali je njegovo uverenje da levica iza scene vlada Hrvatskom od ranije poznato.

Miklenić tvrdi da je vrh HDZ realizovao plan destabilizacije vlade koju je sam oformio, pa je najjača stranka „neprestano manipulirajući medijima i javnošću vršila pritisak na partnere, stvarala uznemirenost i sijala nesigurnost među članove vlade“ koji su „pretežno ipak bili pravi ljudi na pravim položajima“.