"Mislite da je ukrajinska kontraofanziva počela? Sačekajte...": Američki general Ben Hodžis o ratu u Ukrajini 1Foto: EPA-EFE/CLEMENS BILAN

Kanali društvenih medija puni su izjava da je u toku dugo očekivana kontraofanziva Ukrajine što izaziva izvesno uzbuđenje i strepnju. Ofanziva je neverovatno važna za budućnost Ukrajine. Ali postoji velika razlika između početak ofanzive i glavnog napada. Ofanziva je počela ali ne mislim da je počeo i napad, ocenjuje Ben Hodžis, američki general koji je predvideo sve etape sukoba u Ukrajini.

Kada budemo videli da se velike, oklopne formacije priključuju napadu mislim da ćemo tada znati da je glavni napad zaista i počeo.

Mislim da do danas nismo bili svedoci ove koncentracije od nekoliko stotina tenkova i borbenih vozila pešadije u napadu, ukazuje Hodžis, koji obavlja funkciju višeg savetnika Human Rights First, nevladine međunarodne organizacije za ljudska prava.

Ukrajinski tenkovski bataljon obično ima 31 tenk.

"Mislite da je ukrajinska kontraofanziva počela? Sačekajte...": Američki general Ben Hodžis o ratu u Ukrajini 2
Foto: EPA-EFE/
MACIEJ KULCZYNSKI

Otprilike isti broj imao bi i oklopni pešadijski bataljon.

Dodajte oklopna vozila koja prevoze inženjere, protivvazdušnu odbranu, logistiku i tako dalje.

Oklopna brigada bi verovatno imala tri tenkovska bataljona i jedan ili dva bataljona mehanizovane pešadije.

Dakle, ukupno će jedna oklopna brigada imati preko 250 oklopnih vozila različitih tipova.

Procenjujem da su Ukrajinci okupili negde od sedam do 12 oklopnih brigada.

Neki možda imaju samo ukrajinsku ili zarobljenu rusku opremu a drugi će imati mešavinu opreme koju je obezbedio Zapad.

Kada vidimo dve ili tri te brigade (oko 500 do 700 oklopnih vozila) fokusirane na uski front onda ćemo moći reći da je glavni napad zapravo počeo i gde se dešava.

Čak i tada budite oprezni. Ukrajinski generalštab će želeti da Rusi što duže nagađaju o lokaciji glavnog napada i neće im smetati da Tviter pogreši.

Ako Zapad obezbedi sve što je potrebno Oružanim snagama Ukrajine posebno precizno oružje dugog dometa onda ipak očekujem da Ukrajina može da oslobodi Krim, odlučujući teren ovog rata, do kraja leta tj. do kraja avgusta.

To je, verujem, jedan od ciljeva ofanzive.

U tom trenutku, dalekometno precizno oružje Oružanih snaga Ukrajine moglo bi da stigne do Sevastopolja, Sakija, Dzankoja i drugih ključnih krimskih ciljeva, i to bi im omogućilo da poluostrvo učine neodrživim za ruske snage.

Zato je britanska isporuka krstarećih raketa sa vazdušnim lansiranjem Storm Shadow sa dometom od 249 i više kilometara bila tako važan doprinos.

Nadam se da će administracija američkog predsednika Dozefa Bajdena konačno popustiti i dati Ukrajini balističke rakete ATACMS kratkog dometa (do 300 km).

To bi označilo odlučujući doprinos onome što ukrajinske snage mogu postići na terenu dajući ogroman podsticaj ofanzivi.

Neki su početak ove kampanje datirali sa 4. junom, dva dana pre ruske sabotaže brane Kahovka na reci Dnjepar 6. juna.

To je verovatno bio trenutak kada je general Valerij Zalužni, glavnokomandujući Oružanih snaga Ukrajine, odlučio, prema mom sudu, da su njegova tri preduslova ispunjena i da bi stoga mogao dati zeleno svetlo.

Da li postoji dovoljno borbene moći (oklopne brigade sa tenkovima, borbena vozila pešadije, inženjeri, artiljerija, PVO i logistika) da mogu da prodru u rusku linearnu odbranu i ostvare postavljene zadatke, što verovatno uključuje presecanje „kopnenog mosta“ od Rusija ka Krimu, a takođe i obezbeđenje Zaporoške nuklearne elektrane?;

Da li su ruska odbrana i logistika dovoljno degradirani; da li su ruska pozadinska zona i transportna mreža adekvatno poremećeni; i da li je rusko rukovodstvo dovoljno zbunjeno u pogledu cilja i vremena ofanzive UAF-a?;

Da li je tlo dovoljno suvo da podrži kretanje stotina teških, guseničarskih, oklopnih vozila?

Nisam impresioniran borbenim sposobnostima Rusa na većini mesta, a okrutne borbe koje vidimo između različitih ruskih lidera (na primer, vojskovođa poput Prigožina i Kadirova) naglašava nedostatak kohezije na ruskoj strani.

Pretpostavljam da će Ukrajina ovo iskoristiti.

Za sada se čini da Ukrajinci još uvek ispituju, vrše pritisak, traže ranjivosti za eksploataciju, jačajući lokalni taktički uspeh tamo gde ga pronađu ili stvore.

To je jedna od prednosti njihovog usvajanja taktičke komande i kontrole u ​​zapadnom stilu gde lideri nižeg nivoa mogu sami da donose odluke.

I nešto od onoga što vidimo ima za cilj, možda, da zbuni Ruse u pogledu toga gde će na kraju biti izveden glavni napad.

Prikazivanje tenkova Leoparda na bojnom polju u tako ranoj fazi verovatno je, po mom mišljenju, trebalo da privuče veliku pažnju na tu oblast, možda kao mamac.

Kao i uvek, oni koji učestvuju u borbama suočavaju se ne samo sa obmanom neprijatelja, već i sa čistom konfuzijom borbe. Ratna magla zaista utiče na komandante na terenu.

Uvek sam imao velikih poteškoća da vizuelizujem i razumem šta se dešava tokom borbe – kao komandant brigade i načelnik operacija u Iraku, a kasnije kao direktor operacija u Kandaharu, Avganistan – iako smo imali najnovije sisteme komandovanja i kontrole.

Komandant još uvek zavisi od izveštaja prednjih komandanata koji su stvarno angažovani na prednjoj liniji područja borbe.

Dronovi pomažu da se da pregled, ali to je i dalje izazov. Zato je neophodno verovati podređenim komandantima da razumeju opšti plan i da nastave da donose dobre odluke u žaru bitke.

Čak i tako, biće gubitaka.

Uništenje jednog Leoparda izazvalo je veliko uzbuđenje na Tviteru, ali je zapravo izvučen sa bojnog polja kako bi mogao da se popravi i vrati u borbu.

Postoji mnogo neizvesnosti, ali u jednu stvar možemo biti sigurni – ukrajinski generalštab je uradio odličan posao u zaštiti informacija kako bi sprečio Ruse da saznaju šta se dešava i omogućio im da se pripreme za napad.

Neizvesnost u ruskim umovima možda je bila jedan od razloga za njihovu sabotažu brane Kahovka.

Osim užasnih humanitarnih i ekoloških posledica, poplava niskog tla i proširenje Dnjepra su možda na neko vreme odložili ofanzivne operacije UAF u toj oblasti.

Ali postoje glasovi stručnjaka koji kažu da će poplavne vode nestati u narednih pet do sedam dana i da će zemlja brzo početi da se suši na letnjoj vrućini.

Dakle, verovatno nameravani efekat kojem se nada ruska strana – da oteža prelaz Dnjepra – verovatno će biti relativno kratkog veka.

U međuvremenu, nemam poverenja u bilo kakav izveštaj ruske strane o rušenju brane ili o bilo čemu što se dešava na liniji kontakta. Ukrajinci su, naravno, veoma disciplinovani u zaštiti informacija i takođe su veoma dobri u kontroli narativa.

Uskoro ćemo saznati više.

Šta je onda potrebno Ukrajini dok se angažuje u ovom velikom nacionalnom naporu? Njoj su potrebni zastupnici, a jako joj je potreban ATACMS (rakete dugog dometa).

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, ali i na Twitter nalogu. Pretplatite se na PDF izdanje lista Danas.

Komentari